Daily Archives: 16 August, 2016

Izgradnja autoputa Sarajevo-Novi Pazar uskoro aktualizirana?

Auutopput

Vezano za ideju autoputa Sarajevo – Novi Pazar (a, u krupnijem planu i nastavci do Bihaća i Zagreba prema zapadu i Prištine i Skoplja prema istoku) postoji itekako veliki broj interesanata, promotora i ljudi koji to ispravno razumiju i valjano vrednuju (pa zato ova ideja nema smrti)…

Kod Ljubuškog otkrivena monumentalna ilirska grobnica

ljubuski-2

Arheološki tim je na području Ljubuškog u BiH otkrio bogato nalazište s iznimno vrijednom zlatnom naušnicom u monumentalnoj suhozidnoj grobnici Ilira iz kasnog Željeznog doba izgrađenoj u helenističkom stilu.

Kako je priopćio voditelj istraživanja magistar arheologije Mirko Rašić lokalitet nedaleko od starog povijesnog grada kod Ljubuškog, uz tri groba s nedavnih istraživanja na otoku Korčuli, predstavlja jedinstven primjer na čitavoj istočnoj obali Jadrana.

 

Joe Biden u posjeti Beogradu i Prištini

biden-ap-main

Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden danas stiže u službenu posjetu Beogradu, a navečer će posjetiti Prištinu i tom oproštajnom balkanskom turnejom želi pokazati interes Sjedinjenih Američkih Država da zadrži utjecaj u regiji, javljaju američki mediji.

Starac i bore – Ajša Gorčević Musa

Ajša Gorčević Musa

Na sofru, onu što je na nju još moja majka postavljala starinska jela, sve bijaše isto ko nekad za Bajram, što ono stari velju ,,od čorbe do ošhafa”, pa mi nešto mirisaše ne mogu vam opisat kako lijepo. Aman, aman…ko iz Dzeneta, reko bi da je mirisala halva al’ ne beh siguran…

Ogrnuo grad neki sivi ogrtač… Tek je ikindijski vakat i sa Pazarskih minareta mujezini uvelike pozivaju na namaz. Težak osjećaj, onaj, kada misliš da ti se čitav dunjaluk spustio na prsa, pa dihnuti ne možeš!

Koraci teški, mučni, noge ko od olova… Samoćo teška li si! A, koliko jučer stari Abdaga imaše punu kuću čeljadi. Smijehom su se uspavljivali i ujutru rano sa sabaha budili… Najstariji Ahmed donio bi rano ibrik tople vode, preko ruke bi prebacio mehki peškir izvezen ručno, pa bi posuo svom babu da abdestom umije sneno lice. Poslije uzetog abdesta svi bi se usafali i načinili jedan mali kućni dzemat.

Stao bi Abdaga na mehku pustećiju i zauičio ezan…Odmah iza njega dvojica sinova, dva babova oka u glavi, Ahmed i mladji Amir. Malo udesno kako ženskom dzematu dolikuje hanuma Rabija i dvije hurmice babove, Ajša i Emina.

Ehhh, davno to bijaše… Jutra su zamijenili dani, dane mjeseci, a ove godine… Porastura se mladež, pozavršavaše škole, poženiše se, udaše, kud ko po bijelom svijetu.

Hanuma Rabija ne bi duga vijeka, isprati je Abdaga sa ,,svatovima”, ko onog dana kada je na amidze Jusufa konju vrancu dovede iz Sjenice u Pazar, uz sve svadbarske počasti te se tri dana dzumbusilo, pričalo se dugo o toj svadbi, uzduž i poprijeko… Ovaj put umjesto vranca bijaše okićen tabut, obgrljen zelenim čohanim pokrovom i šamijom sa najljepšim ojcama, koju je svojoj Rabiji Abdaga poklonio jednog Bajrama kad svi bijahu zaokružili bajramsku sofru. Dugo vakta je patio i nikada poslije njene smrti nije bio više onaj čili i veseli insan kakvog su ga svi u okolini poznavali.

Korača stari Abdaga, korakom umornim od života, misli obuzele starinu:

– Hoće li mi ,,oči moje” ovog Bajrama doći i napuniti unučadima usamljenu, gluhu kuću, već oronulu od čekanja i tuge…

Primače se starac Hendeku i Sinanbegovoj kahvi, gde se nalazio sa svojim ahbabima, pa bi uz kahvu iz mangala skuhanu u bakrenoj dzezvi, vraćali i tabirili neko prošlo izdrobljeno vrijeme.Tako su mu sumorni, usamljeni dani bivali malo kraći, pa mu je i iz kahve u drušvu ahbaba bilo bliže obavljati namaze, nekad u Arap a nekad u Altun – alem dzamiji…

Ovog puta u kahvi se zadesi neka mladjarija, momci koji tu bijahu ,,zalutali” s namaza iz obližnje dzamije, rekoše hoće da probaju čuvenu kahvu kod Smail – bega…

Razmijeniše momci nekoliko riječi sa ostalim ljudima koji su kahvenisali, pa zatim pažljivo poslušaše priču midza – Abdage:

– Djeco moja, moji sokolovi, ne znate vi sta je samoća, a znaš da nijesi sam, kad ti se polep po ustima nafata i nemaš s kim riječi prozborit, kad si muhtač da ti neko čašu vode da! Imam ja djeco moja moje orlove, jastrebove… moje lavove… Doj će oni mene ovoga Bajrama inšalla, znam, osećam to, sanjo sam ja san…

starac i bore4

Ko okupili se moji sinovi, njhovi drugovi, komšije i njihni sinovi, pa svi oko mene zaokružili, srce mi puno, jedva dišem od nekakog meraka…

Tamo malo podalje sedu moje srne, moje misirke, ljepote babove Ajša i Emina. Smijahu se, dje i nebi, moja hurija, moja djula dzenetska, moja Rabija s njima bijaše, nešto se smeškaše i šeretski me gledaše, isto ko nekad kad smo bili mladi. Na sofru, onu što je na nju još moja majka postavljala starinska jela, sve bijaše isto ko nekad za Bajram, što ono stari velju ,,od čorbe do ošhafa”, pa mi nešto mirisaše ne mogu vam opisat kako lijepo. Aman, aman…ko iz Dzeneta, reko bi da je mirisala halva al’ ne beh siguran…

Lijepa li sana mili Allahu! Vala, prošla me je želja svija. Video sam mlogo ljudi kako dolazu od Bajrama i moje sinove kako dočekavahu prijatelje, dostove, svojte… Al’, ne znam… dje ja posle nestado, svi tu i ja hi gledam, no mene nema! Hajir… deco moja, na hajir i na dobro insalla!

Starac izvadi sahat iz dzepa, pogleda na njega, poskoči, pa umornim glasom zavika: – Odo ja moji sokolovi, već je akšam, ovo se zimi brzo spusti noj, valja se malo i odmorit, založit staru furunu, klanjat jaciju, pa do kasno učit Kur’an i zikrit. Valja se spremit za ,,puta”…

Mladići su dugo gledali za starcem koji je jedva koračao, teško je vukao noge, drhtavim rukama se prdržavao za ogradu o koju se obmotavala osušena loza ruže puzavice.

Suze zaiskriše u očima zamišljenih mladića, pogledi su govorili više od riječi:

-Daj Bože da midzo – Abdaga dočeka sledeći Bajram…

Ajša Gorčević Musa, rodjena i školovala se u Novom Pazaru. Zapšljena u J.K.P.,, Vodovod i kanalizacija” Novi Pazar, gdje radi kao knjigovođa. Ponosna majka svoje petoro djece… Jedna od jako aktivnih knjizevnica koja iza sebe ima tri objavljene knjige: ,,Riječi iz srca, Biseri moje stare kone, Dodir smiraja”, a u štampi je i njena četvrta knjiga, zbirka odabrane poezije ,, Kap iz damara”… U pripremi je još nekoliko knjiga. Knjiga ,,Biseri moje stare kone”, prevodi se na Turski jezik i autorica upravo radi njeno novo prošireno izdanje… Njena je pisana riječ našla mjesto u pet objavljenih antologija. Objavljuje za nekoliko web portala, stranica, na svom facebook proflu i stranici…