images-2

SANDŽAK U REZOLUCIJAMA UJEDINJENIH NACIJA

  Sandžak je historijska regija čije su granice utvrđene na Berlinskom kongresu 1878 godine. Odlukom Berlinskog kongresa odvojen je od Bosne i definisan kao corpus separatum, zasebna teritorijalna jedinica, precizno uokvirena tada More »

logo 2

BAJRAMSKA ČESTITKA NVO “KOSOVO ZA SANDŽAK”

Povodom nastupajućeg muslimanskog blagdana Kurban-bajrama, Predsjednistvo NVO “Kosovo za Sandžak” uputilo je danas čestitku. More »

Zukorlić

Prije šest godina, za Muftiju, Bošnjaci i Albanci u Evropi su bili dva brata blizanca!

Slušajući govor Akademika, odnosno poslanika skupštine Republike Srbije Muamera Zukorlića, od 4. jula 2019. godine, u Plavu, svakako nas je vratio unazad i podsetio nas na ono što je govorio prije šest More »

harta dardane

Dardanci i njihova uloga na teritoriji današnjeg Sandžaka

  Iako su u najstarijoj prošlosti današnje teritorije Sandžaka značajnu ulogu imala i ilirska plemena Pirusti, Dalmati i Arijate, ipak Dardanci, a naročito Autarijati su ilirska plemena koja su najviše tragova ostavila More »

vijest1-640x550

Kratki osvrt na prahistorijsko i antičko doba

Prve podatke o postojanju čovjeka na našim prostorima imamo iz razdoblja starijegkamenog dob (paleolit) prije stotinjak hiljada godina, na prostoru današnje Dervente, Tešnja, Usore, Banja Luke, Lupljanice itd. Prostor Bosne i Hercegovine More »

Category Archives: Kulturabs

Kosovo: Brojni problemi u nastavi na bosanskom jeziku

dzudzvic

Misija OEBS procenjuje da na Kosovu gotovo 4.000 kosovskih Bošnjaka nastavu pohađa na bosanskom jeziku, ali glavna zabrinutost među Bošnjacima je da broj učenika u bosanskoj nastavi stalno opad

DOKUMENTARNI FILM “DUBINA DVA”

dubina-dva-film

Film govori o masovnoj grobnici na Batajnici i stradanju Albanaca u toku 1999. godine i u cjelini je sastavljen od svjedočenja pred Tribunalom preživjelih žrtava i aktera, na suđenjima Miloševiću, Lazareviću, Šainoviću i drugima.

Dubina dva je inače kodni naziv vojno-policijske akcije ubijanja civila u Suvoj Reci i drugim mjestima na Kosovu i uništavanja dokaza zakopavanjem tijela u Batajnici i drugim mjestima širom Srbije.

 

SUADA DŽOGOVIĆ “BIOGRAFIJA AKDEMIKA ALIJE DŽOGOVIĆA”

alija-dzogovic-e1439812254128

 

(Lahol, Bijelo Polje 1929.  –  Peć 2014.)

Rođen je 1929. godine u Laholu kod Bijelog Polja, u Sandžaku. Osnovnu školu završio je u Zatonu a gimnaziju u Peći. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu studirao je književnost i jugoslovenske jezike. Diplomirao je 1955. godine. Od tada živi i radi u Peći.

“DŽAFER-PAŠA KOLJINDAR” ĆE OSVOJITI LJUBITELJE PISANE RIJEČI

avdometjahicdzaferpasha
U nedjelju, 18. septembra, u Novom Pazaru u izdavaštvu web magazina Bošnjaci.Net iz New Yorka iz štampe je izašao roman “Džafer-paša Koljindar” autora Avde Metjahića. Recenzent ovog izuzetnog romana je akademik Ferid Muhić, lektor Šemso Agović, dok ga je odštampala Izdavačka kuća “El-Kelimeh”. Roman sadrži više od četiri stotine stranica.
Bošnjaci.Net za svoje vjerne čitatelje, da bi se upoznali sa osnovnim karakteristikama i sadržajem romana za sada objavljuju kraći razgovor sa autorom Metjahićem, dok ekskluzivno objavljuju recenziju akademika Muhića iz koje ćete upravo saznati kakav je roman o Džafer paši.

Kultni dogadjaj u Novom Pazaru-Promocija knjige “Kap damara”

AJS-2-237x3001

Nova knjiga Ajše G.M. je zbirka odabrane poezije, tj. zbirka kratkih lirskih pjesama, različite tematike, od one koje opisuju ljubav prema Gospodaru svih svjetova, ljubav prema roditeljima, pa sve do onih ljubavnih pjesama

EPSKA PJESMA “PJESMA OD NOVOG PAZARA”

Pazari i Ri 1941

Zakukala kukavica sinja,

zakukala u Novom Pazaru,

cvili kada Jusufaginica

tri bijela bez promjena dana.

Ko prolazi ispred bijela dvora

pa sve sinju sluša kukavicu,

zastajkuje na sitnu sokaku.

 

 

Starac i bore – Ajša Gorčević Musa

Ajša Gorčević Musa

Na sofru, onu što je na nju još moja majka postavljala starinska jela, sve bijaše isto ko nekad za Bajram, što ono stari velju ,,od čorbe do ošhafa”, pa mi nešto mirisaše ne mogu vam opisat kako lijepo. Aman, aman…ko iz Dzeneta, reko bi da je mirisala halva al’ ne beh siguran…

Ogrnuo grad neki sivi ogrtač… Tek je ikindijski vakat i sa Pazarskih minareta mujezini uvelike pozivaju na namaz. Težak osjećaj, onaj, kada misliš da ti se čitav dunjaluk spustio na prsa, pa dihnuti ne možeš!

Koraci teški, mučni, noge ko od olova… Samoćo teška li si! A, koliko jučer stari Abdaga imaše punu kuću čeljadi. Smijehom su se uspavljivali i ujutru rano sa sabaha budili… Najstariji Ahmed donio bi rano ibrik tople vode, preko ruke bi prebacio mehki peškir izvezen ručno, pa bi posuo svom babu da abdestom umije sneno lice. Poslije uzetog abdesta svi bi se usafali i načinili jedan mali kućni dzemat.

Stao bi Abdaga na mehku pustećiju i zauičio ezan…Odmah iza njega dvojica sinova, dva babova oka u glavi, Ahmed i mladji Amir. Malo udesno kako ženskom dzematu dolikuje hanuma Rabija i dvije hurmice babove, Ajša i Emina.

Ehhh, davno to bijaše… Jutra su zamijenili dani, dane mjeseci, a ove godine… Porastura se mladež, pozavršavaše škole, poženiše se, udaše, kud ko po bijelom svijetu.

Hanuma Rabija ne bi duga vijeka, isprati je Abdaga sa ,,svatovima”, ko onog dana kada je na amidze Jusufa konju vrancu dovede iz Sjenice u Pazar, uz sve svadbarske počasti te se tri dana dzumbusilo, pričalo se dugo o toj svadbi, uzduž i poprijeko… Ovaj put umjesto vranca bijaše okićen tabut, obgrljen zelenim čohanim pokrovom i šamijom sa najljepšim ojcama, koju je svojoj Rabiji Abdaga poklonio jednog Bajrama kad svi bijahu zaokružili bajramsku sofru. Dugo vakta je patio i nikada poslije njene smrti nije bio više onaj čili i veseli insan kakvog su ga svi u okolini poznavali.

Korača stari Abdaga, korakom umornim od života, misli obuzele starinu:

– Hoće li mi ,,oči moje” ovog Bajrama doći i napuniti unučadima usamljenu, gluhu kuću, već oronulu od čekanja i tuge…

Primače se starac Hendeku i Sinanbegovoj kahvi, gde se nalazio sa svojim ahbabima, pa bi uz kahvu iz mangala skuhanu u bakrenoj dzezvi, vraćali i tabirili neko prošlo izdrobljeno vrijeme.Tako su mu sumorni, usamljeni dani bivali malo kraći, pa mu je i iz kahve u drušvu ahbaba bilo bliže obavljati namaze, nekad u Arap a nekad u Altun – alem dzamiji…

Ovog puta u kahvi se zadesi neka mladjarija, momci koji tu bijahu ,,zalutali” s namaza iz obližnje dzamije, rekoše hoće da probaju čuvenu kahvu kod Smail – bega…

Razmijeniše momci nekoliko riječi sa ostalim ljudima koji su kahvenisali, pa zatim pažljivo poslušaše priču midza – Abdage:

– Djeco moja, moji sokolovi, ne znate vi sta je samoća, a znaš da nijesi sam, kad ti se polep po ustima nafata i nemaš s kim riječi prozborit, kad si muhtač da ti neko čašu vode da! Imam ja djeco moja moje orlove, jastrebove… moje lavove… Doj će oni mene ovoga Bajrama inšalla, znam, osećam to, sanjo sam ja san…

starac i bore4

Ko okupili se moji sinovi, njhovi drugovi, komšije i njihni sinovi, pa svi oko mene zaokružili, srce mi puno, jedva dišem od nekakog meraka…

Tamo malo podalje sedu moje srne, moje misirke, ljepote babove Ajša i Emina. Smijahu se, dje i nebi, moja hurija, moja djula dzenetska, moja Rabija s njima bijaše, nešto se smeškaše i šeretski me gledaše, isto ko nekad kad smo bili mladi. Na sofru, onu što je na nju još moja majka postavljala starinska jela, sve bijaše isto ko nekad za Bajram, što ono stari velju ,,od čorbe do ošhafa”, pa mi nešto mirisaše ne mogu vam opisat kako lijepo. Aman, aman…ko iz Dzeneta, reko bi da je mirisala halva al’ ne beh siguran…

Lijepa li sana mili Allahu! Vala, prošla me je želja svija. Video sam mlogo ljudi kako dolazu od Bajrama i moje sinove kako dočekavahu prijatelje, dostove, svojte… Al’, ne znam… dje ja posle nestado, svi tu i ja hi gledam, no mene nema! Hajir… deco moja, na hajir i na dobro insalla!

Starac izvadi sahat iz dzepa, pogleda na njega, poskoči, pa umornim glasom zavika: – Odo ja moji sokolovi, već je akšam, ovo se zimi brzo spusti noj, valja se malo i odmorit, založit staru furunu, klanjat jaciju, pa do kasno učit Kur’an i zikrit. Valja se spremit za ,,puta”…

Mladići su dugo gledali za starcem koji je jedva koračao, teško je vukao noge, drhtavim rukama se prdržavao za ogradu o koju se obmotavala osušena loza ruže puzavice.

Suze zaiskriše u očima zamišljenih mladića, pogledi su govorili više od riječi:

-Daj Bože da midzo – Abdaga dočeka sledeći Bajram…

Ajša Gorčević Musa, rodjena i školovala se u Novom Pazaru. Zapšljena u J.K.P.,, Vodovod i kanalizacija” Novi Pazar, gdje radi kao knjigovođa. Ponosna majka svoje petoro djece… Jedna od jako aktivnih knjizevnica koja iza sebe ima tri objavljene knjige: ,,Riječi iz srca, Biseri moje stare kone, Dodir smiraja”, a u štampi je i njena četvrta knjiga, zbirka odabrane poezije ,, Kap iz damara”… U pripremi je još nekoliko knjiga. Knjiga ,,Biseri moje stare kone”, prevodi se na Turski jezik i autorica upravo radi njeno novo prošireno izdanje… Njena je pisana riječ našla mjesto u pet objavljenih antologija. Objavljuje za nekoliko web portala, stranica, na svom facebook proflu i stranici…

“PRVA NOĆ U KUĆI MOGA DRAGOG” I ,,SLATKA U SVEKRVINOJ KUĆI”

AJS-2-237x3001

,,Prodeverasmo, eto, i tu prvu noć u kući moga dragog… Dani poslije toga…”

Knjiga autora Ali Dacija “Krvave staze” promoviše se i na bosanskom

12999572_10153345303675448_1498173831_o

 

U Petak, 15 Aprila, 2016, u 19.00 časova u Kulturnom Centru u Rožajama, održaće se promocija  knjige “Krvave staze” na bosanskom jeziku autora Ali Daci.

Hod i ljubav meka

Akademik_jasar_Redzepagic_Ibrahim_Rekovic_promocija_Plav

Hod i ljubav meka
(Oda Tutinu)
Ovdje sam opet. U tutinskom kraju
lišćari hvoja i djeca mašu mi iz daleka.
I slika jedna blijeda: sedam osamih odaka.
Mami busara stara – povijest vrlih gorštaka,
sto nedaća od juče, i što ih sutra čeka.
Lišćari znani srcem punim sebe
mašu mi iz daleka.
Na licu brazde života, i po Mehovom stijenju
do Maje Malikes il’ Vuča
(ponekad pobrežjem cvjetnim)
kreću se i visu penju.
Oni, i kad im teže, nam su i ljubav meka.
Demirdi Bazar, i sunce, sve ih ovdje veže
od kada? Od pamtivijeka.
Još se ko vjernik pravi na tenhani molim
uspone da nađu u gradu duše i lijeka.

Jašar Redžepagić