Otkrivamo / “Crna šajkača”: Tajni dokument projekta srbizacije Sandžaka

shajkaqa

Projekat srbizacije sandžačkih Bošnjaka, ni manje ni više, sprovodi se preko pojedinaca iz redova samog bošnjačkog naroda. Kao prvi u nizu članaka, ovog puta donosimo uvod analize projekta “Crna šajkača”. 

Kako ekskluzivno saznajemo projekat je razrađen na oko 2.500 stranica u dokumentu kodnog naziva “Crna šajkača”, a za njegovu realizaciju osigurana su značajna novčana sredstva iz fondova para-struktura iz Beograda.

Prvi dio dokumenta “Crna šajkača” odnosi se na propagandu koja će Bošnjake Sandžaka postepeno udaljavati od svih prijatelja, te ih dovesti u situaciju da oni nemaju drugu alternativu do srbizacije.

Kako stoji u operativnom dijelu Plana, za ovu svrhu je neophodno na sandžačkom terenu naći Bošnjake koji će ovu teoriju širiti na društvenim mrežama i portalima. Primjetno je dakako postojanje na desetine portala sa prefiksom “Sandžak”, a iza kojih stoje najljući neprijatelji svega sandžačkog.

Stoga će se na istima vrlo često naći sadržaj u kojem se govori protiv evro-atlantskih integracijskih tekovina. Strogo je zabranjeno iznositi bilo šta afirmativno o Europskoj uniji, NATO-paktu ili bilo kojoj međunarodnoj organizaciji, ali zato Rusiju i Putina treba glorificirati. Latentno se vodi kampanja protiv Turske, sa ciljem da se neprestanim naslovima i člancima ističe njena slabost na međunarodnom nivou i time omalovaži autoritativnost i emocije koje ona ima kod Bošnjaka. Vezano za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, Sandžaklije neprestano treba “bombardovati” naslovima o velikoj stopi kriminala u njima, kao i “isticati neodrživost i besperspektivnost tih država”, stoji doslovce u tom paklenom dokumentu.

Vezano za tri zemlje koje se pored Srbije granile sa Sandžakom, za Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, a posebno za Republiku Kosovo kojoj je posvećeno posebno poglavlje, u pravilu treba donositi negativne vijesti. Što se tiče Kosova i albanskog kulturološkog kruga, na to “Crna šajkača” stavlja poseban naglasak, te je osnovni cilj širenje albano-fobije među sandžačkim Bošnjacima. O tome, kao i o propagandi protiv susjeda će u narednim člancima biti detaljno riječi.

Istovremeno, otvorena srpska šovinistička agenda i projekti koji negiraju sve autohtono bošnjačko i sandžačko, kao i vinovnici tih agendi i projekata, zatim i galopirajući kriminal i korupcija u Srbiji, na ovim “sandžačkim” portalima su zabranjene teme. Aktuelni srpski režim se preko kvazi-sandžačkih medija sa transparentno sandžačkim predznakom treba predstaviti maltene mesijanski, kao spasitelj naroda od bosanske, crnogorske i posebno od albansko-kosovska opasnosti.

U drugom stepenu ove akcije, navodi se, neophodnost atakovanja na sistem obrazovanja djece, te obezvrijediti školstvo na bosanskom jeziku i na taj način usmjeravati roditelje da upisuju djecu na tzv. srpski jezik.

Zahvaljujući smjenama u Bošnjačkom nacionalnom vijeću, strukture koje su od 2010. iznutra obezvrijeđivale školovanje na maternjem jeziku su uklonjena sa scene, pa ove godine imamo i prvi puta drastično veći broj djece koja su upisala nastavu na bosanskom u odnosu na bošnjačku djecu koja su započela školovanje na srpskom. No posljedice djelovanja “Crne šajkače” su i dalje osjetne iako nedavni potezi eminentnih političkih sandžačkih subjekata, SDA Sandžaka i Liste Samoopredjeljenje, ulijevaju nadu da će po ovom pitanju i posljednji problemi ubrzo biti riješeni.

Svi smo svjedoci da se ranijih godina u udžbenicima nastave na bosanskom jeziku mogao naći i sadržaj za koji se bezmalo može reći da je svetogrđe, pa čak i do najgorih uvrijeda na vjersku intimu poput slikanja lika Poslanika. Ovo je samo najdrastičniji primjer djelovanja Crne šajkače, a takvih primjera je još jako puno, štaviše, ni do danas nije u potpunosti izvršena nužna “dekontaminacija” višegodišnjeg sprovođenja plana uništavanja školstva na bosanskom.

Ova izruguvanja i vjerskog i nacionalnog, nisu se slučajno pojavljivala u udžbenicima, već je riječ o vrlo smišljenom i ciljanim potezima.

U planu se navodi da obezvrijeđivanje bosanskog jezika treba biti svestrano i šire od samih škola. U tom cilju treba pronaći i aktivirati što više kvazi-intelektualnih šarlatana koji će nuditi alternative znanstvenom standardu bosanskog jezika. Tako smo još prije pet godina imali jedan pokušaj sakaćenja prezimena, koja se u bosanskom jeziku već jedan milenij, a što je i povijesno-dokumentovano, u skoro svim slučajevima grade sa sufiksom deminutiva “v-ić”. Marginalni egzibicionisti kratke pameti su aktivirani da javno pljuju na sopstvene pretke i tradiciju, uostalom i da izruguju znanstveno utvrđene lingvističke činjenice, te da svojim primjerom ponude tragi-komične surogate umjesto autentičnih imena.

Na svu sreću ovi projekti su se toliko pokazali jalovim, da su kod Bošnjaka odbačeni sa podsmijehom. Srećna okolnost po Bošnjake je bio upravo odabir osoba za sprovođenje tog plana, koji su u javnosti uvijek bili bez ličnog ugleda, a i to referentnosti i uticaja što su imali su gradili na tuđem ugledu.

U dijelu plana koji nosi podnaslov “Terminološki standardi” navodi se da čak i pojmove Sandžak i Bosna treba predstavljati kao nešto strano, štaviše i strašno Bošnjacima. Objašnjenje koje se nalazi na kraju ovog poglavlja u napomenama pisanim sitnijeg fonta, ističe da “Bošnjake treba otuđivati od zemlje”. Vrlo je zanimljivo povlačenje paralele sa nazivom jezika, za koji autori dokumenta otvoreno žale jer nije uspjela propaganda da se nazove po narodu umjesto što je nazvan po zemlji (misli se na državu maticu Bosnu i Hercegovinu) , odnosno bošnjački a ne bosanski. U tom smislu se ističe nužnost hitnog djelovanja u cilju da se u svakodnevnici što manje spominje makar pojam Sandžak.

Otuđivanje Bošnjaka od prijatelja u svijetu i od susjeda, a za koje je primarno naglašavati da nam predstavljaju, zatim otuđivanje Bošnjaka od same domovine Sandžaka u kojem su autohtoni, ubrzo bi ih ostavila i same i ogoljene, te bi lahko od Bošnjaka postali “muslimani raške oblasti”.

Formula Specijalnog statusa za Sandžak koja je ponuđena u Platformi SDA, po kojoj su Albanci, Bošnjaci, Crnogorci i Srbi ravnopravni narodi, koja nadalje insistira najprije na dobrosusjedskim odnosima u regionu a onda i na evro-atlantskim integracijama Sandžaka, potpuni je poraz ideje “Crne šajkače”. O ovom dokumentu će tek biti riječi i šireg predstavljanja, a do tada bi bilo zanimljivo upratiti ko se od promoviranja Platforme prvi i najglasnije pobunio protiv iste, te na taj način uočiti i ko su glavni regruti. Nakon toga valja primjetiti i tragi-komičnost gubitnika. 

(USKORO NASTAVAK: Tajni dokument “Crna šajkača” o navodnoj albanizaciji bošnjačke politike)

https://www.sandzak.rs/