Ermina Lekaj- Perlaskaj, rekla danas, da u 17 škola u Hrvatskoj se uči albanski jezik…
Ermina Lekaj- Perlaskaj, rekla danas, da u 17 škola u Hrvatskoj se uči albanski jezik…
Elementi materijalne kulture naroda koji su živjeli na sandžačkim prostorima u predslavnskom periodu, utvrđeni na osnovu arheoloških istraživanja, potvđuju da su Iliri na ovim prostorima bili dominantno prisutni oko 4000 godina. Zna se da su bili organizirani u plemenima, a da su kasnije imali i svoje plemenske saveze od kojih su neki prerasli u moćne države.
Na Pešterskoj Visoravni,tačnije u Pešterskim poljima blizu Karajukića Bunara,nalazi se jezero koje je zapostavljeno a poseduje toliko bogadstva kakvo nemaju druge države.
Autor: Ramiz Šaćirović
Na rubnom dijelu Koštampolja, iza prijevoja Jarutskog uzvišenja, zvanog Debela brda, okrenuto ka jugu u jednoj kotlini, leži selo Koniče. Prije bi se reklo da pripada tutinskom kraju negoli, čuvenom, Koštam(n)polju. U njemu žive gorštaci, ljudi koji su vijekovima bili, takoreći, odsječeni od svijeta „pod nebesku sohu”. Na Pešteru, o Koničanima i njihovom načinu života kolaju brojne anegdote: da su uvijek bili odvojeni od svijeta i da je ovdje modernizacija života i civilizacija prilično kasnila, zbog čega su oni dugo ostali autentični. Imali su svoj svijet, svoje naravi i svoje običaje, koji su ih razlikovali od ostalog dijela ovoga kraja. Za sebe kažu da su potomci Arnauta (Malisora); da svi potiču od jednog plemena (Šalja); da su sebi očuvali sve ono što je trebalo jednom plemenu. Na to, arnautsko, danas jedino podsjećaju preostali toponimi i nazivi u okolini i samom selu.
Ovako SANU vidi Bošnjake i Albance
Poreklo stanovništva sela Ugao, opština Sjenica. Prema studiji „Sela sjeničkog kraja antropogeografska proučavanja“ Mile A. Pavlović iz 2009. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.
Migracije balkanskih muslimana ka Turskoj vremenski se podudaraju sa slabljenjem i slomom Osmanskog carstva i u neku ruku predstavljaju “evakuaciju” izgubljenih teritorija. Sa druge strane, motivi koji su pokretali iseljenike bili su versko-politički, ali i ekonomski, egzistencijalni. U pitanju je bio i balkanski proces širokih razmera (Grčka, Rumunija, Bugarska, Jugoslavija) u kome se može prepoznati zajednički interes balkanskih država i Turske republike. Jugoslavija je time pokušala da se reši nelojalnog albanskog elementa i dobije zemlju za kolonizaciju, dok je Turska “podesnim elementom” naseljavala opustele krajeve zemlje iz kojih su prethodno iseljeni Kurdi, Jermeni i Grci. Jugoslovenski muslimani su hrlili u Tursku i pod uticajem prigodne propagande (kako jugoslovenske, tako i turske), ali je njihova adaptacija u reformisanoj Turskoj bila gotovo nepodnošljiva.