Piše: dr. Harun Crnovršanin
Jedan od najvećih zločina u Prvom balkanskom ratu počinila je crnogorska vojska na prostoru Plava i Gusinja (marta 1913. ubila je 800 Bošnjaka i Albanaca i 12.000 nasilno pokrstila), ali ćemo zbog hronološkog reda prvo opisati zločine crnogorske vojske u selima Gornje Pešteri i Bihora koji su počinjeni u jesen 1912. godine. U ovome ratu, na nagovor Rusije, udružene pravoslavne države (Srbija, Crna Gora, Grčka, Bugarska) istovremeno su napale onemoćalo Tursko carstvo i potpuno ga potisnule sa prostora Balkana. Uz veliku finansijsku i logističku podrku Rusije, Crna Gora je 08. oktobra 1912. objavila rat Turskom carstvu. Prema naređenju vrhovnog komandanta Janka Vukotića dvije kolone njegove vojske trebale su da krenu u pravcu Sjenice na Pešteri i tamo se spoje sa srpskom vojskom. Jednu kolonu je predvodio Pavle Vujisić a drugu Grujica Grdinić. Oni su iz Bijelog Polja preko gornjopešterskih sela došli do pred Sjenicu za koju su se vodile sporadične borbe. Naime, turska vojska je napustila Sjenicu bez većeg otpora ostavljajući civilno stanovništvo na milost i nemilost neprijateljskoj vojsci. Grad je zauzet 12. oktobra 1912. godine i tamo su se sastale dvije pravoslavne vojske prvi put nakon Karađorđevog dolaska 1809. godine. Nakon dogovora sa srpskom vojskom, crnogorska vojska je već sutradan morala da se vrati nazad u Bijelo Polje. Put ih je vodio preko pešterskih sela u kojima je živjelo muslimansko stanovništvo. Prolazeći kroz ova sela neprijateljska vojska je počinila velike zločine protiv civilnog stanovništva. U svemu tome prednjačio je poručnik Boško Bošković koga će kasnije (1924), iz zasjede ubiti njegovi Crnogorci nedaleko od Šahovića i za to optužiti sandžačku komitu koju je predvodio Jusuf Mehonjić.
