Skoro sve zemlje u kolašinskom kraju bile su otete od muslimana koji su – čim su ih Crnogorci posvojili – pobijeni ili odagnati do zadnjega s njihovih ognjišta. I groblja njihova su zatrta da se ne zna da su nekad tu bili. Zakrvljenost između dvije vjere bila je tolika da su muslimani i sami selili, napuštajući kuće i baštine. Nijesu bježali samo age i begovi, nego i seljaci muslimani, čija je zemlja većinom i bila. Prisvajanje muslimanskih zemalja shvatano je i kao nagrada za muke i pogibije i junaštva u bitkama.

PRVI BALKANSKI RAT (1912) I OKUPACIJA SANDŽAKA
Krajem 1912. godine Novopazarski sandžak i Kosovo su zauzeti, takoreći bez otpora. Osmanlijsko carstvo koje se nalazilo pred rasulom, nije moglo da pruži jači otpor. Nakon vojničke pobjede, Crna Gora je sporazumno sa Srbijom, podijelila Sandžak i dobila njegov zapadni dio. Srbija je zauzela istočni dio Sandžaka, cijelo Kosovo i Makedoniju.

Vojska i policija tadašnje SRJ, pod kontrolom državnog vrha, proterali su sa Kosova preko 700.000 kosovskih Albanaca. Milošević je naredio da svi leševi na Kosovu, koji bi mogli biti od interesa za Haški tribunal, treba da bude uklonjeni. Spaljeno je u pećima Trepče 1.500 leševa. Isplivavale su iz hladnog Dunava hladnjače sa ubijenim albanskim ženama i decom. Masovne grobnice na policijskim poligonima širom Srbije. Na policijskom strelištu u Batajnici kraj Beograda pronađeno je 980 ubijenih Albanki i Albanaca. Do 2008. je oko 800 posmrtnih ostataka Albanaca pobijenih i pokopanih u masovne grobnice po Srbiji, ekshumirano i vraćeno porodicama. robnica u Rudnici kod Raške, sa oko 250 tela kosovskih Albanaca.