Zahvaljujući pobjedama ruske vojske (1876-78) koja je oslobodila od Turaka Bugarsku, dobila je Srbija južnu oblast (Toplicu) koja je bila naseljena Albancima. Iako je bila obavezna, po odredbama kongresa, da zatečeno stanovništvo štiti, srpska vlada je uputila vojsku i policiju u tu oblast i tako, oružjem, proćerala Albance sa svojih imanja. Od sredine 80-tih godina 19. vijeka na tom prostoru su naseljavani Crnogorci, sa ciljem da oni štite Srbiju od Bugara, Turaka i Albanaca. Vasa Čubrilović, u projektu “Iseljavanje Arnauta”, koji je podnio Srpskom kulturnom klubu (7. III 1937), govori o tom progonu Albanaca iz Toplice kao primjeru koji treba da služi za dalja čišćenja. U sela koja su kompaktno naseljena Albancima, kaže Čubrilović, “treba najpre ubaciti Crnogorce, kao ljude drske, nasrtljive, bezobzirne, koji će svojim ispadima prisiliti ostatak Arnauta da se sele, a onda dovoditi koloniste iz drugih krajeva”. Crnogorce, kao “drske, nasrtljive, bezobzirne” trebalo je upućivati da obave čišćenje i pripremu terena za doseljavanje srpskog stanovništva. S tom istom motivacijom su kolonizirani Crnogorci u Vojvodinu, nakon drugog svjetskog rata. Neki od njih pucali su, bez povoda, na Mađare koji su, zaplašeni, lijegali u kanale, đe bi ostajali po cijelu noć.