Odlomak iz Knjige M. Živkovića: Stara Raška pod italijanskom okupacijom 1941-1943. i Šemso Tucaković, Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941-1945
Prema podacima posleratnog DB-a borci pribojske grupe JVuO pod komandom kapetana Vuka Kalaitovica, Nikole Kijanovicai Mijodraga Prijovića ubili su 5. februara u selu Kasidolima kod Priboja 227 musli mana meštana. Većina ih je zaklana hladnim oružjem ili živa zapalkiя u njihovim domovima, * Iako za ovakve zločine nema nikakvih opravdana, radi istorijske istine bi trebalo pomenuti da su Kasidoli ranite bili baza ustaškog pokreta u Pribojskom srezu, te da je iz nega prema podaci ma iz istih izvora, među ustaše stupilo 11 muslimana meštana. Oni su u njihovim redovima ostali i posle povlačena organa NDH iz Stare Raške,
Po brutalnosti se izdvajaju ubistva muslimana u Bukovici. Tamo su ludi živi bacani u Ćehotinu, bez obzira na uzrast. Posle rata je, na pri mer, izvesni Radoje Radojević optužen da je sam nagizo 40 žena i dece u reku, gde su se navodno, utopili, Latif Močević se povodom ovoga žalno komandi divizije „Taurinense” 1. marta 1943. godine. On je pisao da je u celoj opštini stradalo oko 500 muslimana, odnosno da je samo u selu Močevićima ubijeno 81 dete. Prema njegovom svedočanstvu četnici su, dale, u Bukovici od leševa napravili nužnik i na nega stavili natpis “Muslimanska džamija”. Pronađeni su i ostaci silovanih devojaka, umorenih zabadanjem kočeva u „stidia mesta”. Hadžiju Tahirovića pripadnici JVuO su “derali od ispod kolena pa uz leđa. (na mu je, M.Ž.) koža vraćena niz prsa”, ovaj svirepi čin je zaokružen natpisom „Muslimanka sa ferecom” U Bolanićima su dalje, četnici decu bacali u plamene zapalenih kuća pred očima njihovih roditela, silovali žene i zatim ih ubijali, itd
U selu Požegrmac kod Priboja, u kući Vejsela Saračevića strpano je i zapaleno preko 20 osoba zajedno sa vlasnikom kuće”. Isto se dogodilo i sa domovima Murata Hodžića i Emina Mujezinovića u obližnem zaseoku Ravni, a u naselu „Criugovićima 17 a u Stricu 25 izd”. Očevici su zab ležili da su Veziru Ibragić iz Požegrica zatekli umorenu na zverski način (ispred kuće između dve šljive na srgu/dugačka motka za sušene veša/ visi žena Vezira zaklata, a potom srg provučen kroz dojke i tako visi obeщena, a ispod ne u krvavom snegu dubokom preko 20 santimetara. leži mrtvo muško dete staro oko dva mjeseca”). Mnogi od ubijenih civi na završili su u masovnim grobnicama i nikada nisu ekshumirani, već Ne mesto njihovog ukopa obeležavano spomen pločama (Vučje, Zabrnjica). Tela ubijenih muslimana danima su ležala po putevima u Pribojskom sredu, gde su ih skriavile divlje zveri i vrane. str 290
*Dodatak: Četnici zapalili bebu staru tri dana – svjedočanstvo iz knjige Šemso Tucaković, Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941-1945, El-Kalem, Sarajevo, 1995, str. 302.
“Potresno svjedočenje o stradanju muslimanske djece, kao i o fočanskim krvnicima poput Dušana Stanojevića iz sela Slatina ispričala je Ziba Mujanović iz Humskog kod Slatine, čiju ispovijest bilježi prof. dr. Šemso Tucaković u djelu Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941-1945: “Tog kobnog dana otišla sam iz kuće potražiti ovcu. U kući nije ostao nitko, jer je i Srbijanka bila izašla negdje u bašču. Tragajući za ovcama, pala sam u neku stublinu i slomila ruku u šaci. Povratim se u kuću, kad na krevetu zatekoh Dušana da leži. I sada mi je u očima na njemu bijela košulja od tankog uzvodnog ćerećeta sa prugama, a to je naša muslimanska košulja zvana ‘tanka Talijanka’. Smognem snage i nazovem mu: ‘Dobar dan, Dušane!’ On mi primi pozdrav i reče mi da sjedem. Ja sjedoh i još više skupim snage i kuraži pa upitah Dušana tko i kako je zaklao moga oca i ostatak Mujanovića. Upitah ga jasno i glasno, pa što god bude, neka radi i od mene, jer jednom se umire. Dušan se ne pomiče sa kreveta, stavi svoje ruke na oči, pa iz svojih usta ispriča mi kako je poklao Mujanoviće i evo njegove priče:
Tačno je da sam ih sviju poklo. Oni su se bili sakupili i sakrili u obližnjoj šumi, ali ih je pronašla Srbijanka, Ljubica. Okuražila ih je i oslobodila, da ih neće niko dirati. Oni su se na njenu riječ i vjeru svi skupili ovdje u Bećirevu kuću. Za dva dana sam znao za njih, ali ti neću reći ko mi je kazao. Onda sam došao s namjerom da ih pokoljem, i poklao sam ih. Ovdje u maloj sobi zaklao sam Bećirova sina Hamida (bio je star 11 godina) i Klinac Ismeta, sina Muradifovog. Ondje u velikoj sobi, tvoj otac Hadžo sjedio je više odžaka, jer je bio stariji, a pred odžakom je sjedio tvoj amidža Osman. Obojicu sam ih zaklao na tim mjestima, prvo Hadža pa Osmana. Onda sam otvorio sobna vrata i obadvojicu izbacio u kuću, stavio im tijela jedno po drugom i rekao sam im: ‘Ljubite se, braćo.’ Tada sam se povratio u tu veliku sobu, i nožem sam preklo tvoju strinu, ženu Bećirovu, koja je uz svoje grudi držala malo dijete, koje je bila tek rodila. Dijete sam joj istrgnuo iz ruku i bacio na sredinu sobe. Zatim sam zaklao Eminine sinove Derviša (10 godina), Halima (6 godina) i kćerku Dervišu (9 godina), a još je ostalo ono malo Eminino dijete, koje je bilo staro svega tri dana. Ne znam da li je bilo muško ili žensko, a vjerujem da mu to ni majka nije znala.
Nisam ga klao, jer nisam imao šta ni zaklati. U kući su bile drvene naćve gdje stoji brašno i gdje se kuha hljeb. Uzeo sam to dijete, iznio ga u kuću i stavio ga u naćve. Zatim sam po njemu natrpao dosta slame, zapalio slamu, zatvorio poklopac na naćve, pa je tako ovo dijete ugušeno u dimu i nešto sagorjelo od zapaljene slame. Tako je, na taj način ovdje bio likvidiran i posljednji i tvoj Mujanović.’
Ovo mi sve iz svojih usta ispriča Dušan Stanojević a da se ne pomače sa mjesta, niti ruke sa svojih očiju. Ja ga pomno slušam i ćutim. Na samom kraju priče u kuću upade Srbijanka – Ljubica. Kad me viđe pred Dušanom, iznenadi se. Odmah me izvede iz kuće i strpa u magazu u jasle. Tek kada sam čula da je Ljubica otpratila Dušana iz kuće vratila sam se u kuću. Da bi oslobodili kuću od ovih mrtvaca, kako bi se mogla useliti Ljubica i njen muž Nikola, došle su komšije po Dušanovu nalogu: Tadijan, Marjan, Jovo, još neki. Dovezli su civare i onda su isjekli na komade leševe odraslih, potovarili na civare i odvukli tamo iza kuće prema šumi na mjesto Gornji Vrt.”