Poetska sehara Safeta Hadrovića Vrbičkog
Prikupljajući i ispoljavajući sve ono što je u prošlosti, pa i u sada- šnjosti, bio i jeste duševni teret naroda, Safet Hadrović Vrbički je svojim djelima zaokružio impozantan barometer vremena. On zna da ispolji dušu svog naroda i njegovu naklonost prema svijetu, oslanjajući se na bošnjačku tradiciju koja je vjekovima bila poga- žena od arogantnih okupatora.
Počastvovan sam boravkom u Bihoru, gdje je moj prijatelj, izvrsni pjesnik, pripovjedač, esjista i analitičar aktuelnih političkih zbiva- nja, Safet Hadrović Vrbički, počeo govoriti, hodati, pjevati, pa i plakati zbog tegoba svojih zemljaka. Ja i jesam privilegovan, jer upoznavajući njegov zavičaj, dobijam drugačiji osjećaj prema njegovom obimnom stvaralačkom opusu koji obuhvata cjelovit duh vremena, i kao takav, odslikava dušu naroda kojem pripada.
Safeta sam upoznao “šetajući stranicama njegovih knjiga”. Osam- desetih godina prošlog vijeka, kada smo se družili bez pasoša, slučajno sam naišao na njegove pjesme koje su bile među koricama knjige: “Ne reci nikom”. Taj metafizički naslov me je tada natjerao da se družim s tom poezijom, i tada; bio sam ubijeđen da će od njegove preokupacije poetskim načinom kazivanja, izaći još knjiga – i nijesam se prevario.
Bijaše tako kao što sam i mislio i želio, da njegova obdarenost bude izrtažena na visini umjetnosti.I jeste; njegova umjetnost je dostigla željene efekte koje priželjkuju pisci velikog kalibra. On je, kao što znate, obogatio svoju biografiju i, ujedno, uveličao svoj zavičaj, što znači Vi Bihorci, koji ste uvijek bili taoci njegove obdarenosti,
njegovu slavu treba da prihatite kao svoju. I jeste vaša slava, jer naš Safet ne bi bio ovaj današnji kad ne bi imao Vas u svojoj duši, Jedna naša albanska izreka kaže: “Kamen je težak u zavičaju, a ovo važi i za stvaraoce. Znajući ovu izreku, naš Safet nikada se nije odvajao od zavičaja, a to se vidi u njegovim stihovima i mnogim njegovim pričama gdje se suočavamo sa filosofijom ovog naroda i ovog kraja.
Safet je vješto znao da ispolji dušu svog naroda i njegovu naklonost prema svijetu, oslanjajući se na bošnjačku tradiciju koja je vjek ovima bila pogažena od arogantnih okupatora. Prikupljajući i ispo ljavajući sve ono što je u prošlosti pa i u sadašnjosti bio i jeste duševni teret naroda, Safet Hadrović Vrbički je sa svojim djelima zaokružio impozantan barometer vremena. A to je ono što omogu ćava čitaocu da u njegovim djerlima nade sebe. U ovom smislu, Hadrovića vidim kao gorostasa vremena kojim uspijeva umjetnički vladati. Ovo mišljernje sam stekao poslije čitanja njegove poezije sa mitovima koje je odabrao, počevši od sredine XIX vijeka, kao što je knjiga: “Žrtva”, tragičnim događajima koji su bili i ostali kao dokaz istorije. Njegovi stihovi se ističu metaforama koje se prihvataju s nadahnućem, kao što je i naslov zbirke: “Iskopavanje vatre”, objavljene 1993. godine.
Naš Safet Hadrović Vrbički je savremenik tragedija nad muslim- anskim življem, nad njihovim traumama kao uzrokom svakodne- vnih progonstava. sa bolom je prtio događaje i patnje naroda i u svojim stihovima pjevao i plakao, ujedno. On je te svoje pjesničke emocije prevođenjem poklonio i drugim narodima, koji su iste sa pohvalama primili. Kao takav, kao emotivni pjesnik, stigao je i kod nas Albanaca, prevodenjem knjige: “Žrtva”, objavljene ove godine, u odličnom prevodu književnika, Pećanca, Smajla Smake.
Ovaj prevod označava našu želju da budemo svoji, da ne okrenemo leda našim precima, i našoj tradiciji bratstva po vjeri. Tu tradiciju XIX vijeka, koju pjesnički dokumentuje naš Safet, primamo kao svoju, pogotovo sada – kada imamo priliku, kao Albanci, da čitamo i osjećamo na našem jeziku. Ovaj prevod cijenimo i kao izvanrednu formu saradnje i produbljivanja ove saradnje i sa prevodima drugih djela sa bošnačkog na albanski i obratno. Kao narodi koji smo trpili toliko tegoba, decenijama i vjekovima, treba (i moramo!), naći snage da budemo zajedno, pogotovo kada je mržnja drugih okrenu- ta prema nama.
Naš Safet je odavno bio ubijeđen u opravdanost svog poziva; dokaz tome su njegovi stihovi od prije trideset godina, koji su pokazali svu težinu naše tragedije.
Kao što vidite, nijesam nigdje spomenuo njegovu biografiju, zato što sam ubijeđen da njegovu biografiju vi bolje znate nego ja. Znam da je ona cjelishodna njegovom stvaralaštvu, ne samo poezi- ja, nego i proza, kao što su priče u knjizi: “Paukova mreža” izvan- redne priče sa koloritom ove sredine, gdje su događaji ogledalo na- rodong stvaralaštva, njhove filosofije, prenijete sa dozom humora i sa izvanrednim dijalozima.
Petnjica, avgust. 2014. “Forum”, br. 32. Podgorica, 2014.