Selman H. Kabaši ili “Krivovrati Selman”, albanski junak koji je ceo život nosio u telo dva metka od vremena kada je branio Sandžak

selmon-kabashi-225x300

(sjećanje Selman H. Kabaši 15.02.1919-06.06.2006)

Kao dečak,a i kad sam porastao i počeo više razumjeti, desilo mi se da u Kabaškim “muškim odajama” u Gurakocu, čujem svakakve priče, medju kojima su i one priče o bitkama za odbranu   Sandžaka, u kojima je izmedju mnogih junaka Dukadjina i Kosova, učestvovali i mnogi od muškaraca Gurakočkih, Tomočkih itd. Kabaša.

Naim Fetahaj Kabashi

Midžo Selman Kabaši uvijek je sa velikim ponosom kazao svoje učešće u odbrani Sandžačkog Novog Pazara.

Posle kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, oko sredine 1941 godine, dugobradi srpski četnici koji su dosli iz Kraljeva, Raške, Kopaoničke šume i Doline Ibara, nasrnuli su na Novi Pazar, i cijeli Sandžak, da bi ga uništili, da bi ubili i klali sve što nadju živo u toj  kraini.

Aćif Blyta mobilizirao i naoružao stanovnike tog kraja da se brane od četnika. Aćif je u to vreme  poslao jednu delegaciju na Kosovu, da bi sreli Džafera Devu, Pajazita Boletinija, Adema Vocom i komandanta Sabanu Polužu, od kojih je tražio da mu izadju u pomoć stanovništvu Sandžaka, u borbi protiv četnika.

Odmah posle date naredbe da se pomognu braća i sestre sa decom i svu živalj u Sandžaku,pozivu su se odmah odazvali 3200 dobrovoljaca, medju kojima i Selman H. Kabaši, koji iz tih bitaka za odbranu  Sandžaka, ceo život sve dok je umro nosio u telo metke kao “poklon” od osvajača, ali sreća ga je spasila da mu ne oduzmu život.

Selman Kabaši je bio lijep, dug, plav- kako ih nazivaju u Dukadjinu ljude sa izričito bijelom kožom. Zvali su ga “Krivovrati Selman”. Ovaj neblagonakloni nadimak je nosio ceo život   sve dok je umro, jer vrat mu je uvijek ostao kriv i glavu mu okrenuo na stranu, kao posledica metka kojeg je imao na vratu.

Midžo Selman je bio 22 godišnjak kada se ujedinio sa najboljim narodnim momcima, patriotskome sloju da brane Novi Pazar i cijeli Sandžak. Midžo Selman često nam je govorio da nakon što su stigli u Sandžak, često su vidjeli velike masakre u nekoliko sela oko Novog Pazara, sela u kojima su mogli da prodiru četnici. Otišli smo u jedno selo, kazao nam je midžo Selman dok je bio živ, i kad smo otvarali vrata džamije, sačekao nas je krv kao u potoku?! Džamija je bila prepuna staraca, žena i djece, svi masakrirani na najvarvaskom načinu od četnika. Kazao nam je da svaki ubijeni ili zarobljeni četnik, u svojim torbicima imao velike baskije (eksere), koje su ih uzeli da nitnu svakoga koga živog zateknu.

Rat u Novom Pazaru trajao punih 65 dana od 2 Oktobra 1941 godine pa do 7 Decembra 1941 godine. U jednoj velikoj bitki, midžo Selman bio je teško ranjen od dva četnička metka i ranjen se vratio na Kosovu, u svome mjestu rodjenja u Gurakoču. Zajedno sa njim, živi su se vratili i 12 muškaraca Gurakočkih Kabašaca, koji su zajedno išli da brane Novi Pazar. Nekoliko njih su umrli od mučenja koje su nasledile od zlopamte OZNA, dok midžo Selman kazao kako nakon malo godina, ti isti četnici protiv kojih su borili u Sandžaku, došli na Kosovu, ali sada obučeni kao Partizani i počeli gonjenje i likvidacije…

Midžo Selman, i ako sa ta dva metka u svoje telo, jednog na vratu, a drugog na kraju lobanje, on je radio i živio do 06.06.2006, kada je umro u svome rodnom mjestu u Istogskom Gurakocu, uzeći u grob ta dva metka od vremena kada je pomagao Novom Pazaru i cijelom Sandžaku. Metci koji su ga pokrvavili i učinili mu život mučan,ali i uprkos velikim mukama, Selman H. Kabaši, uvek je bio ponosan jer je bar malo doprineo u odbrani  Sandžaka.