Profesorica –Pjesnikinja Mirsada Bibić Sabotić , krunisana italijanskom nagradom

16709236_1294795557226234_523097344_o

 

Na internacionalnom konkursu poezije i video-poezije “Glas pjesnika“  na temu Mira: „Dignite se na noge graditelji mira“ u Italiji, prvu nagradu u kategoriji video poezije dobila je Mirsada Bibić Šabotić, profesorica, istaknuta književnica i književni kritičar iz Rožaja. Njena pjesma Srđanu Aleksiću zavrijedila je pažnju žirija koji su sačinjavali: Wojtek Pankiewicz, Rosa Tomasone, Stefano Murciano, Aldo Augieri, Goffredo Palmerini, Slavica Pejović i Mirjana Dobrila.

Nagrađena  Šabotić je  bila u Italiji, gradu Lećće,  i preuzela je nagradu, koju  joj je uručio  Hafez  Haidar, profesor dr, kandidat Nobelove nagrade za miriz Libana.

,,Posjeta Italiji ovim povodom za mene je bilo jedno novo iskustvo koje je proširilo moje vidike.   Ispunila sam kriterijume koje je postavio žiri a odnosili su se na poruku pjesme, originalnost, metriku i emociju. Između ostalog, moja pjesma je imala simboliku mira, onako kako ga vidimo  ja i moja država.  Predstavljala sam Crnu Goru sa svim njenim vrijednostima i stavovima kada je u pitanju mir u svijetu.  Ova nagrada je pokazala da sam uspjela u tome.  Na svečanosti  dodjela nagrada bili su prisutne eminentne ličnosti iz kulturnog, političkog i društvenog  života Italije i svijeta. Moja pjesma je prevedena na italijanski jezik i kazivana je od strane jedne glumice na svečanosti . Takođe,  italijanska publika je bila u prilici da odgleda moju originalnu  video-

pjesmu. Istaći ću da me je tema privukla, a motiv mi je bio poznat. Naime, Bulevar Srđanu Aleksiću u Podgorici  vjekovima će da podsjeća  na heroja ljudskosti, koji je u jednom zlom vremenu pokazao da ima nade za čovjeka. Moja pjesma će upotpuniti  čojstvo i junaštvo Srđana Aleksića i trajaće vječno.

Zahvalila bih se Eldaru Lakoti, koji mi je pomogao u uređivanju tehničke strane video- pjesme, zatim,  Meši Šutkoviću, direktoru DOO,,  Elkos“ kao i direktoru Gimnazije ,, 30. septembar„ Fejzu Muriću, koji su finansijski  potpomogli  da otputujem u Italiju i svoje pjesništvo, svoje Rožaje, državu Crnu Goru predstavim na dostojanstven način“- rekla je za naš portal nagrađena  Mirsada Bibić Šabotić.

16699806_1294798530559270_1407364043_n

Mirsada Šabotić, rođena je 9. 2. 1966. godine u Peći. Osnovnu i srednju školu je završila u svom rodnom mjestu, a Filološki fakultet, Odsjek jugoslovenske književnosti i srpski jezik u Prištini. Svoj radni vijek je započela u OŠ ,,Aca Marović” u  Prištini kao apsolvent, da bi kao diplomirani profesor nastavila svoj rad u svom rodnom mjestu Peći u Ekonomskoj školi ,,Mileva Vuković”. Od  1993. pa do 1995.  godine radi u Gimnaziji ,,30. septembar” Rožaje kao profesorica maternjeg jezika. Kao tehnološki višak dobija premeštaj u OŠ ,,25. maj’’. Od 2000. godine, ponovo započinje rad u Gimnaziji ,,30. septembar’’ gdje i sada radi. Pored poznavanja svog maternjeg jezika, govori ruski, turski i albanski.

Udajom za Hajra Šabotića postaje žiteljka Rožaja. Njena iskustva u prosvjeti doprinijela su kulturnom i obrazovnom prosperitetu grada. Mirsada je kao profesor svoje intelektualne, radne i kreativne sposobnosti započela 1998. godine sa učenicima OŠ ,,25. maj”, kada je, poslije dugog vremena, Rožaje ugledalo pozoršino prikazivanje dramskih tekstova. Podrška koju je imala tada u školi motivisala je da sa svojim radom nastavi i u Gimnaziji. Energična, kreativna i ambiciozna, Mirsada je uspjela da za petnaest godina napiše 20 pozorišnih tekstova i da iste režira i prikaže široj publici ponavljajući po nekoliko puta njihovo izvođenje na zahtjev građana. Vrijedno je spomenuti drame Bika ćera modu, Naš jezik, Predizborna kampanja, Reforma školstva, Hasanaginica, Džekinica, Romeo i Julija, Kad lišće pada, Fejsbuk. U svojim pozorisnim djelima ona afirmiše Rožaje, kulturu, životne vrijednosti, ali često i zna da, poput Nušića, literarnim bičom udari po ljudskoj devijaciji i ostalim duhovnim anomalija koje, nažalost, u ovom turobnom životu zauzimaju sve više maha i unižavaju ljudske vrijednosti.

Mirsada Bibić Šabotić

Mirsada Bibić Šabotić

Pored toga što u svojoj školi vodi dramsku sekciju, aktivna je i u literarnoj i recitatorskoj sekciji. Imena rožajskih mladih pjesnika poput Seada Šahmana, Harisa Zekića, Tajle Kurpejović, Amre Tahirović, Brahima Braca Kajevića su upravo iznjedrena njenim entuzijastičkog radom. Organizovala je mnoge manifestacije u okviru škole ali i lokalne zajednice, gdje je dala veliki doprinos. Pored toga što je u okviru vannastavnih aktivnosti profilisala školu i njen rad, Mirsada se pokazala kao veliki humanista. Organizovala je oko desetak promocija knjiga. Treba spomenuti njen rad u redakcijskom odboru za izdavanje knjige Doživljeno ili zapamćeno. Njen  poseban humani doprinos se ogleda u činjenici da je jedna od prvih osoba u našem gradu koja je organizovala humane manifestacije, poput manifestacija: Pomozimo djeci sa posebnim potrebama, i druge humanitarna akcije.
Napisala je deset recenzija i  lektorskih radova, i to sve u humane svrhe. Njeno angažovanje van nastave doprinijelo je značajnom profesionalnom usavršavanju zbog čega su je Zavod za školstvo  i Ispitni Centara Crne Gore  angažovali kao svoju redovnu saradnicu.
Autor je Plana i programa za bosanski jezik osnovnih i srednjih škola u Crnoj Gori. Učestvovala je u kreiranju kriterijuma za ocjenjivanje eseja na eksternom maturskom ispitu, autor je testova i tema za eseje za polaganje eksterne mature. Test administrator je pri Zavodu za školstvo. Za ukupan njen rad Zavod za školstvo i Ministarstvo prosvjete i sporta Crne Gore dodijelili su joj zvanje trenera u nastavi za odrasle kao i zvanje savjetnika.

16730076_1294798283892628_1442940132_n

Objavila je dvadesetak stručnih radova u zbornicima, naučnim knjigama, novinama. Autor je pet objavljenih priča, kao i 100 neobjavljenih pjesama.
Njena satisfakcija je rad sa učenicima i, kako i sama kaže, u učionici i među tim mladim ljudima se najbolje osjeća. Tolerantna, fleksibilna, a, istovremeno, preduzimljiva da učenicima pruži znanje, kod gimnazijalaca je dobila epitet naša druga majka. U znak njene požrtvovanosti i nesebičnog pružanja znanja i roditeljske ljubavi, prije nekoliko godina su joj učenici prostrli crveni tepih ispred škole i, uz buket cvijeća, poželjeli dobrodošlicu poslije povratka sa bolovanja. Za sebe kaže da joj je bilo teško da se adaptira na ovu sredinu, s obzirom na svoj revolucionarni duh, na svoju hiperaktivnost, temerament i romantičarsku dušu. U početku nije bila shvaćena, pa se na njen entuzijazam gledalo sumnjičavo. No, nije posustajala. Borila se da je ljudi upoznaju i da shvate da se ispod temperamentne Mirsade krije emotivna osoba, koja se ne stidi na času i da zaplače kada se za to stvori situacija.
Za ukupan doprinos u obrazovnom i vaspitnom sistemu u našem gradu dobila je Tridesetoseptembarsku nagradu, koju dodjeljuje SO Rožaje za izuzetan doprinos u oblasti kulture, nauke i obrazovanja.
Danas, poslije 22. godine radnog staža, srećna je što je u Rožajama, srećna je što živi u mjestu odakle su njeni roditelji, što dijeli život i blagodati sa svojim sugrađanima.

Mirsada je i uspješna majka. Izrodila je četvoro djece: Anisa, Sanitu, Kanitu i Zahira, koji su odlični učenici i studenti.
Majko, zašto? je njen prvi roman.