“Još uvijek sam u šoku od vijesti da si nas napustio. Ne mogu da vjerujem da si tako iznenada odigrao svoju posljednju utakmicu… Od momenta kada sam došao da budem trener FK Priština, prije 35 godina i našeg prvog susreta, znao sam da si predodređen za velike stvari. Tada si bio mladi igrač na čijim je igrama i golovima Priština ušla u elitni razred jugoslovenskog nogometa”, napisao je Muzurović.

Nekadašnji selekotor bh. reprezentacije navodi da je nakon par mjeseci zajedničkog rada u ekipi Prištine sugerisao tadašnjem selektoru SFRJ Todoru ‘Tozi’ Veselinoviću da ga pozove u A reprezentaciju, što on tada nije uradio, ali da je Vokri ipak u godinama nakon toga ostvario svoj sportski san da zaigrao za A reprezentaciju kao prvi igrač sa Kosova.

“Bio sam ponosan na tebe jer si predstavljao svoje Kosovo i kao nosilac Olimpijske zastave na Koševu prilikom otvaranja Zimskih olimpijskih igara 1984. u mom Sarajevu koje si iskreno volio kao i ono tebe. Imao sam privilegiju da ti budem trener, ali i još veću privilegiju da budemo prijatelji. Odlazak takve ljudske i sportske gromade je zaista veliki za ovo područje. Znam, voljeli su te i cijenili svi, od Vardara pa do Triglava”, napisao je Muzurović u oproštajnom pismu, u nemogućnosti da prisustvuje Vokrijevom posljednjem ispraćaju zbog nemogućnosti dobijanja vize.

Vokri je u karijeri igrao za Prištinu i beogradski Partizan, zatim francuski Nimes i turski Fenerbahče. Za reprezentacije SFRJ odigrao je 12 utakmica. Karijeru je okonačao 1995. u francuskom niželigašu Montluconu. Smrt ga zatekla na dužnosti predsjednika Nogometnog saveza Kosova.

(Klix)