Crnom Gorom teče Zeta, a uskoro će i Neretva – kazao je 22. oktobra 1991. godine u Podgorici Milo Đukanović, tadašnji premijer Crne Gore, i odmah krenuo u mobilizaciju hiljade rezervista bivše JNA.
Objašnjavao je da se „rat ne dobija dezerterstvom nego mobilizacijom”. Uskoro je te svoje vojnike poslao u BiH, uglavnom na teritoriju Hercegovine.
Krvavi pohodi Danas, dvadeset godina kasnije, sve više se razotkriva uloga Mile Đukanovića, bivšeg predsjednika i premijera i bivšeg i sadašnjeg apsolutnog lidera Crne Gore.
Naravno, razotkriva se i uloga Momira Bulatovića, nekadašnjeg prvog Đukanovićevog saradnika, ortaka i pobratima, piše “San”. Ovog puta ćemo ih dobiti i završiti zajednički život s njima, nadam se zauvijek” – hrabrio je svoje vojnike Đukanović dok su išli u krvave pohode u BiH i Hrvatsku, da ubijaju, siluju, pljačkaju sve one koji nisu Srbi.
I Đukanović i Bulatović već godinama pokušavaju da ispeglaju svoju ulogu u srpsko-crnogorskoj agresiji na BiH i Hrvatsku, objašnjavajući da je „ponekad bilo i teških riječi, bila su takva vremena”.
Izvjesno je, međutim, da će račune morati da polože. Takve informacije „San” je dobio i iz svojih izvora u međunarodnoj zajednici. Osim toga, Đukanović je u svjetskim medijima okarakterisan kao šef međunarodne bande koja se godinama bavila krijumčarenjem cigareta ogromnih razmjera i na tome stekla bogatstvo.
U sudu u italijanskom Bariju u toku je suđenje grupi najbližih Đukanovićevih saradnika, prijatelja i kumova za krijumčarenje cigareta. Zbog imuniteta koji je imao kao predsjednik i premijer Crne Gore, on nije na optuženičkoj klupi, a najavljuje se da će uskoro biti izveden pred sudije.
Likvidacije u Foči u maju i junu 1992. godine, najmanje 66 izbjeglica bošnjačke nacionalnosti, crnogorske vlasti kojima je komandovao Đukanović isporučile su Radovanu Karadžiću. I svi su odmah likvidirani. Ni do danas nisu otkriveni posmrtni ostaci nekih od tih žrtava.
Viši sud u Podgorici nedavno je oslobodio devetoricu bivših visokih funkcionera crnogorske policije koji su bili optuženi za deportaciju izbjeglica iz BiH. Otkriveni su i novi detalji, Aleksandar Zeković, najistaknutiji borac za ljudska prava u Crnoj Gori, otkrio je da su izbjeglice iz BiH koji su utočište našli u toj zemlji, i 1994., odlukom crnogorskih vlasti, autobusima deportovane ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, zatim prebacivane u zatvor u Foči i tu ubijeni!
Crnogorske vlasti su formirale sabirni centar za izbjeglice iz BiH u zgradi policije u Herceg Novom. Bošnjake su isporučivali na zahtjev Radovana Karadžića a pod izgovorom da idu u razmjenu.
Izbjeglice iz BiH srpske nacionalnosti Đukanovićeva vlast je prisilno mobilisala i slala u Karadžićevu vojsku. “Sada je definitivno jasno i postoje nepobitni dokazi da su za te zločine krivi tadašnji predsjednik i premijer Crne Gore Momir Bulatović i Milo Đukanović” – izjavio je za njemačke medije Koča Pavlović, poslanik Parlamenta Crne Gore.
Potpuno je nesporna njihova odgovornost i nadam se da ćemo brzo dočekati da se provede pošten i fer sudski postupak kojim će se konstatovati njihova krivica za ono što se dogodilo deportovanim Bošnjacima iz Bosne i Hercegovine. Izvor: sutra.ba