Jedan od povoda za polemiku vezano za Prijedlog SDA Sandžaka je navodno preveliki broj naziva ulica sa albanskim nazivima. Polemika je nažalost, više na nivou spina a kako je bila želja i kako je diktirano iz para-struktura državnih službi, a kako su i neki naivni Bošnjaci nasjeli…
Najpriije treba napomenuti da zapravo niti jedna jedina ulica nije na albanskom jeziku, već su sve nazvane primarno i istaknuto na srpskom, a onda i na bosanskom jeziku u drugom redu, kao jeziku “manjine”. Također, nije sporna polemika, svaka polemika je naravno i potrebna, pa su iz SDA Sandžaka petnaest dana prije predviđene rasprave u gradskom parlamentu, dostavili svim odbornicima dokumentovani projekat. No polemika je zapravo izostala tamo gdje joj je i jesto, u Skupštini.
Umjesto takve zdrave polemike, pa i eventualno na drugim nivoima, srpski režim je spinom uspio da u jednoj mjesri devalvira cijeli projekat.
Na prijedlog odbornika Srpske napredne stranke, ova tačka je izbačena sa dnevnog reda, čime je onemogućeno da se o tome i raspravlja u Skupštini Grada. Motivi kojima su bili vođeni u SNS, a s obzirom da se ova tačka mora uvrstiti kao zakonska obaveza, nisu javno obznanjeni. Iz SNS-a se uopšte ne oglašavaju od tog dana, već su ostavili bošnjačke stranke da međusobno “lome koplja”.
Glede te famozne “albanizacije”, valja napomenuti da je 6 (šest) ulica po ovom prijedlogu predviđeno da nose “albanska imena”. Obzirom da sistematizacija obuhvata 767 ulica, dolazimo do brojke od 0,7%. Inače, u Novom Pazaru živi 1,2% Albanaca, skoro dvostruko više nego što je predviđeno ulica.
No nisu ni tih 6 naziva ulica striktno vezana za albansko. Zapravo, dvije nose nazive po Albancima koji su uvršteni u spisak kao svjetske ličnosti, a jedna, Ulica Šabana Poluže je u kontekstu historije Novog Pazara. Tako dolazimo do toga da se svega tri ulice mogu nazvati “albanskim”. Riječ je dakle o procentu (ili možda bolje kazati promilu) od 0,4% naziva ulica po Albancima, a što je trostruko manje od zastupljenosti Albanaca u Novom Pazaru.
Činjenice uopšte ne idu u prilog spinu, a zapravo bi naši sugrađani Albanci itekako bi imali razloga za prigovor.
Sasvim je i jasno da srpskom režimu zapravo smetaju rahmetli Šaban Poluža i Adem Demaći, ali uspješno skreću priču na Agnesu Bojadži i Ibrahima Rugovu.
Agnesa Bojadži je poznata kao “Majka Tereza”, pa je predviđeno da se ulica tako i nazove. Na nekim primitivnim kvazi-vjerskim nivoima se spominje da je ona katolkinja, pa bi ta činjenica trebala da bude sporna? Takvu polemiku Novi Pazar i Sandžak nikada neće dopustiti, jer su i Novi Pazar i Sandžak otvoreni za sve ljude, pa tako i za katolike, Štaviše, držimo da je i nepristojno i bespotrebno to i naglašavati, to se podrazumijeva, no prinuđeni smo na primitivni nivo. Uostalom, ovakva polemika je nedopustiva i sa aspekta islamskih svjetonazora, a na šta se neobrazovani radikalni elementi, pod kontrolom dakako srpskih sigurnosnih služba, i pozivaju. Mnogi drugi nazivi ulica će nositi imena i po mnogim katolicima… Ono što je konkretno ovu osobu delegiralo da se ulica nazove po njoj je činjenica da je to jedina osoba sa naših prostora (bivše Jugoslavije ili Balkana) koja je dobila Nobelovu nagradu za mir! Također, ona je i jedina žena sa ovih prostora koja je uopšte dobila to priznanje. To je više nego dovoljni razlozi da ona nađe mjesto i među nazivima pazarskih ulica.
Žalosno je što neki maloumni pojedinci iz redova bošnjačkog naroda nasjedaju na podvalu srpskog režima, pa pristaju na raspravu o nekoj Terezi, a što ima za cilj da se spriječi Šaban. Naravno da srpski šovinizam neće otvoreno iznijeti i naravno da će pomagati malomnike da se njihova riječ što glansije i dalje čuje, umjesto razgovora na intelektualno većem nivou.
Što se tiče Ibrahima Rugove, također se kalkuliše o njegovoj vjerskoj pripadnosti, a što para-sigurnosne strukture onog elementa koji je već poznat kao fašistička država. Ta polemika nije proizišla ni iz islamskog, a ni iz sandžačkog, bošnjačkog. Treba samo napomenuti da je on prvi predsjednik susjedne Republike Kosovo i da bi davanje naziva ulice po njemu bio veliki doprinos normalizaciji odnosa Kosova i Srbije! Također, Rugova je počasni građanin mnogih evropskih gradova, pa bi se i Novi Pazar na ovaj način svrstao u red Venecije i drugih.
Ne smije se zaobići i nepobitna činjenica, da Šaban Poluža i Adem Demaći nisu nikakvi ekstremniili radikalni zahtjevi. Iako bi većina Pazaraca, Tutinaca i drugih, rado hodala ulicom Adema Jašarija recimo, takva ulica nije uvrštena u spisak prijedloga. Upravo zato što je Prijedlog SDA Sandžaka najminimalističkija opcija i nisu predložena brojna zaslužna imena ne bi li se poptuno uobzirili stavovi srpskog naroda. Šaban Poluža je inače jedna od najznačajnijih ličnosti povijesti samog Novog Pazara i Sandžaka, apsolutno neodvojiv od naše, sandžačke zbilje.
nastaviće se
/sandzak.rs/