Nakon osam godina od osnivanja, Svjetski bošnjački kongres (više) ne postoji. Mustafa Cerić na svom je profilu na Facebook obavijestio da ova organizacija još uvijek nominalno postoji, ali “djelotvorno nije više u funkciji”, zaboravivši pritom da nikada nije ni bio u funkciji. Svi projekti SBK-a mogu se izbrojati na srednji prst jedne ruke, pa je pošteno reći da od 2012. nije u funkciji.

Istina, to Cerića nije spriječilo da sa sestrinskim organizacijama prikuplja novac za fantomske nacionalne projekte, što je ipak pokazalo da su Bošnjaci u dijaspori spremni dati svoj doprinos jačanju nacionalnog identiteta. Ili su bar bili, jer je pitanje kako tim ljudima vratiti povjerenje u bilo šta. Stoga, to i nije vijest niti zaslužuje posebnu medijsku pažnju.

Međutim, u ovom Cerićevom postu znakovito je da emeritus reis na neki način odustaje od ideje bošnjaštva, smatrajući da ta ideja Bošnjake “iritira i dekomodira”, ali i da je BZK “Preporod” sasvim dovoljan kada je u pitanju baštinjenje bošnjačkih vrijednosti. Bit će zanimljivo pratiti Cerićevo okretanje bosanstvu kao paradigmi koja se potura kao supstitut za bošnjaštvo. Snage koje rade na tome očito će biti oslabljene Cerićem u svojim redovima. Dio Cerićevog posta, u kojem najavljuje ove paradigmatske promjene, bez daljeg komentiranja (i bez lekture) donosimo u nastavku:

“Obavještavam sve zainteresirane i nezainteresirane Bošnjake/Bosance u domovini i dijaspori da Svjetski bošnjački kongres (SBK), osnovan 29.12. 2012. god. u Sarajevu, nominalno još uvijek postoji, ali djelotvorno nije više u funkciji. Razlog za osnivanje SBK-a bio je da okupi sve Bošnjake na Balkanu, Europi, Americi i Australiji s idejom panbošnjaštva, a u cilju artikuliranja njihove nacionalne, kulturne, političke i državne misli i akcije.

Razlog što SBK-a odustaje od aktivne panbošnjačke misli i akcije je spoznaja da je ta ideja Bošnjacima, prije svih u Bosni, višak, ideja koja ih iritira i dekomodira. U Sarajevu postoji kulturno-nacionalna organizacija ‘Preporod’, koja se danonoćno brine o svim nacionalnim pitanjima Bošnjaka u Bosni, kao što je bosanski jezik, bosanska kultura, bosanska država, itd.

Osim toga, ovih dana član predsjedništva bosanske države iz hrvatskog naroda Željko Komšić obilazi škole u povratničkim naseljima u manjem bosanskom entitetu, gdje razgovara sa bošnjačkom djecom i uvjerava ih da imaju pravo na maternji bosanski jezik. Dodik mu prijeti da pitanje bosanskog jezika ne poteže zato što bi to značilo asimilaciju bosanskih građana u bosanstvo, tj., da budu svi ‘Bosanci’ što u Bosni nije priznato.

Inače, Komšić je i dosada uspješno rješavao nacionalna, kulturna, politička i državna pitanja u Bošnjaka tako što ih upozorava da im ne treba, da im šteti, postojanje ‘Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti’ (BANU) jer je u suprotnosti s njegovim sistemom vrijednosti. Bošnjaci, kao i uvijek, klimaju glavom i raduju se što im Komšić završava posao umjesto njih. Zato glasaju za Komšića uzinat Čoviću. I to im polazi za rukom. Čović je frustriran a Bošnjaci su happy. Posebno su radosni u Vijeću kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), još jednoj kvazinacionalnoj organizaciji u Bošnjaka, koja se brine o svemu osim o nacionalnim pitanjima Bošnjaka.” /R. S./