Prije 25 godina grupa od 754 mladih iz Sandžaka i još nekih krajeva bivše Jugoslavije otputovala je na studije ili nastavak školovanja u Republiku Tursku. To je bio prvi i najveći organizirani odlazak mladih sa ovih prostora radi sticanja znanja.
Predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) Sulejman Ugljanin, koji je bio nosilac projekta odlaska na školovanje u Tursku i druge zemlje, u izjavi za Andolu Agency (AA) ističe da se rado sjeća tog datuma, bez obzira na teške okolnosti i ratno okruženje.
Podsjeća da su u to vrijeme u medijima postojale prijetnje Bošnjacima i stvarana je jaka antibošnjačka i antimuslimanska kampanja u Srbiji i Crnoj Gori, pojavljivali se grafiti, naoružani ekstremisti se pojavljivali na ulicama. Vršena je prisilna mobilizacija i regrutacija za slanje u rat. Ukazuje da je osnovni cilj bio da se spasu mladi ljudi i školuju u jednoj normalnoj zemlji.
“Definisali smo, kao jedan od osnovnih projekata, kako da omogućimo mladim ljudima da iz tog ‘džehenema balkanskog’ odu na neko sigurno mjesto i nastave školovanje. Da uradimo to organizovano kako oni ne bi samostalno tražili svoj spas. Još u maju 1991. godine na jednoj velikoj međunarodnoj konferenciji razgovarao sam sa ministrom vanjskih poslova Republike Turske, istakao sam mu taj problem i započeli smo priču u vezi školovanja mladih Bošnjaka iz Sandžaka, svih, iz Bosne, Kosova, sa svih prostora, u Turskoj. On je dao tome podršku“, rekao je Ugljanin dodavši da, bez obzira što se pojavio problem zbog velikog broja mladih koji je trebao da dođe, uspjeli su i da to pitanje riješe.
Da bi samo u jednom danu omogućili da više stotina mladih stigne do Turske, kako ističe, bilo je teško i osigurati njihov put.
Prethodno je skoro godinu i po vođen projekat u kojem je obrađeno oko 1.600 materijala za isti broj prijavljenih za školovanje u Turskoj i u drugim zemljama.
“Organizovali smo prevoz, uputili detalje i informacije o imenima studenata, o autobusima kojim će ići, putu kojim idu. Obavijestili smo OEBS (tadašnji KEPS) i UN i tražili njihovu garanciji da ih čitavim putem niko neće zaustavljati, hapsiti i izvoditi te mlade ljude da ih vode na ratište. To je bio veliki problem. Živio sam u velikom strahu. To je bilo 20. decembra, tada su bili izbori u Srbiji. Mi smo toga dana krenuli kolonom autobusa, 754 studenta su krenula iz Novog Pazara, Prištine i drugih dijelova zemlje i to se kasnije slilo u jednu kolonu prema Ankari“, prisjeća se Ugljanin.
Na pitanje kako se danas, nakon četvrt vijeka, gleda na taj projekat, Ugljanin podvlači da su još tada znali njegov značaj, a danas je tolika konkurencija za školovanje u Turskoj da je nemoguće naći kriterije za mlade ljude koje treba preporučiti.
Iz Asocijacije koja okuplja svršenike fakulteta i obrazovnih programa u Turskoj, iz Srbije, (ASMAT) kažu da je svaki od onih koji su završili školovanje u toj zemlji zahvalan Turskoj i turskom narodu, koji je odvajao od usta svoje djece i školovao ih, a da zauzvrat nisu tražili ništa.
Predsjednik ASMAT-a Nazim Ličina, producent sa Gazi Univerziteta u Ankari, ocjenjuje da je turski narod širokogrud i velik narod koji je mlade sa ovih prostora prihvatio kao svoju djecu. Prema njegovom mišljenju, svako ko se vratio sa školovanja u Turskoj je svojevrsni ambasador i na neki način je most saradnje između zemlje iz koje je došao i Turske.
“Kad bih se vratio u prošlost, opet bih izabrao isti put kojim sam kao mlad čovjek krenuo“, rekao je Ličina.
Podsjetivši da su za mlade iz Sandžaka koji su do tada većinom studirali u Sarajevu i Prištini, zbog ratnog okruženja gotovo bile uskraćene mogućnosti za nastavak školovanja, Ličina naglašava da je Turska za njih širom otvorila vrata. Danas je puno njih koji su po povratku sa studija na odgovornim pozicijama u svojim državama.
“Nas sa ovih prostora, a koji smo studirali u Turskoj, ima po čitavom svijetu, od Malezije do SAD-a. Koliko je to značajan projekat govori i činjenica da smo mi u vremenima hiper inflacije i onog teškog života bili na skoro besplatnom školovanju. Imali smo stipendije, obezbijeđen besplatan smještaj, gradski prevoz, a poneko i sva tri obroka. To je za tadašnje budžete bila velika stavka“, ističe on.
Dodaje da je većina koja se vratila sa studija našla svoj posao i da se svako ko je diplomac nekog fakulteta u Turskoj u domenu svog zanimanja snašao.
Nakon prvog organiziranog odlaska 20. decembra 1992. godine za mlade sa područja Sandžaka, Srbije i Crne Gore, Republika Turska je svake godine obezbjeđivala i obezbjeđuje kontigent za osnovne i postidiplomske studije.
sandzacke.rs