U hrvatskom Vukovaru sa stanovnicima sravnili su sve sa zemljom. Zatim u desetak gradova u BiH pretvarili su u logore smrti i masovne grobnice, počinili su genocid nad Bošnjacima. Da bi jula 1995. u Srebrenici u nekoliko dana u Zaštićenoj zoni UN-a (!) u genocidu poklali više od deset hiljada bošnjačkih mladića… Godine 1999., srpski fašisti kreću na Kosovo, ubijali su gdje su stigli, da bi Drenicu potpuno sravnili i zatrli tragove brojnim albanskim porodicama.
Sa govornice u četvrtak zapjenio je Dodik o “poštenju” srpskog naroda, dok su ga uzdišući slušali njegovi beogradski mentori, srpski patrijarh Irinej i premijer Aleksandar Vučić, haman da mu i oni poručuju “de Milorade ne seri”! Ali… Slušajući Dodika sa usana im se ponosno moglo pročitati da je Ćosić bio upravu kada je rekao da niko kao Srbin ne zna s lagati, kao da im sa ozvučenja sa govornice odzvanjaju riječi krepalog oca nacije:
-„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
I tom stilu i Milorad Dodik, vjerovatno u žalu što u vremenu srpsko-crnogorskih genocidnih pohoda nije bio okićen sa krvavim kamama i hodao sa Karadžićem, Mladićem, Šešeljom, Nikolićem, Vučićem, Arkanom i inom srpskom genocidnom bratijom, bacajući prašinu u oči javnosti, kao da su sve svjedoke pobili i da niko nije upoznat o srpskim (i crnogorskim) genocidnim genima, uključujući ovaj posljednji genocid koji su počinili od hrvatskog Vukovara preko bošnjačke Srebrenice do albanske Drenice.
I tako poskakujući I naričući na bini, ostajući bez daha i zapjenušen Dodik uskliknu:
– “Raspad Jugoslavije napravio je jednu hrvatsku i dvije srpske države. Ono što mi imamo nema niko drugi. Ovo je život, ovo je Srbija, ovo je srpski narod, ovo je Republika Srpska. Odavde sigurno otići nećemo. Branimo naše dostojanstvo, branimo naše živote, naše poštenje”.
Ako je svjedočeći prema videu, dok je dio Srba aplaudirao, jedan dio je sa podsmijehom odslušao zapaljivi govor, vjerovatno ne podnoseći da ih neko i na ovakvim skupovima otvoreno laže, pa ni Dodik iz Laktaša koji je za sve njih samo Bosanac s druge strane Drine i ništa drugo.
Prvo, što je svima poznato da jedini narod na Balkanu koji ima dvije (i pol) države su Albanci, to su Republika Albanija i Repbulika Kosovo, dobrim dijelom Makedonija a i faktor su u nekoliko gradova u Crnoj Gori.
Drugo, kada je Karadžićev nasljednik Dodik u Busijama kod Zemuna uskliknuo “ovo je Republika Srpska”, zar nije čudno da ga premijer Srbije nije opomenuo da smiri hormone, da ga ispravio da su na Drini granice Bosne i Hercegovine i Srbije.
Treće, Dodik je urlao o spomen obilježijma koji su podignuti u susjednoj Hrvatskoj, nazivajući ih fašistima, da promovišu zločince… Zar Dodik & genocidna bratija misle da niko nije čuo o njegovom dočeku osuđenih srpskih ratnih zločinaca iz haških kazamata, svjedočenju na sudu u korist zločinaca, financiranje ratnih zločinaca, spomen obilježja zlikovcu Draži Mihajloviću, davanje imena ulica, trgova, bulevara, studenstkih domova i parkova po najvećim srpskim ratnim zločincima… zar to ne bi trebalo biti da se jedan narod ogradi od zlikovaca a ne da ih na bilo koji način promovira.
Mnogi kažu da je zlikovac Ćosić bio upravu kada je rekao: „Laž je u samom biću Srbina“. (EK)
/bosnjaci.net/