To se dogodilo u Velikoj džamiji Adžmira u Rodestanu, Indija. Tu je učio o islamu.

“U 16. godini sam kao srednjoškolac počeo da tragam za istinom, ovdje je to bilo teže pronaći i odlučio sam da putujem u Indiju. Sa svojim prijateljima do tamo sam putovao mjesec dana, započinje svoju životnu priču doktor nauka i profesor na prestižnom Univezitetu Victory u Melburnu Abdullah Numan, koji se rodio u Beogradu kao Ivan Trifunović.

On je eksluzivnom intervjuu za “Slobodnu Bosnu”, koji je dao prije nekoliko godina, detaljno govorio kako je primio islam i kako je na tu njegovu odluku reagovala porodica.

“Jedne februarske noći 1970. godine, u mjestu Adžmir, u Indiji, pojavio se kod džamije šejh svih šejhova.Seo je pored mene i pitao me kako sezovem. Rekao sam – Ivan Trifunović, a on meni: “Sad se zoveš Abdulah Numan i idi sad kod svog oca”. U tom trenutku sam bio najsrećniji čovek na svetu. To je za mene bio trenutak sreće koji jedino mogu da poredim sa trenutkom kada mi se rodila ćerka. Unutrašnje ushićenje, kao da sam lebdeo, momenta u kom sam se osetio fino, toplo, zaštićeno, i konačno mi je bilo milo što sam živ.Otišao sam na železničku stanicu s namerom da otputujem za Beograd, i proveo sam tamo ceo dan, ali nisam mogao da se vratim. Otišao sam u džamiju, podelio novac koji sam imao prosjacima i ostao tu da živim. Tu sam naučio da klanjam.”

Mnogo je godina prošlo prije nego što će rodbina i prijatelji u Beogradu Ivana početi da zovu Abdulah. Kada se vratio kući u indijskom odijelu, bez prtljaga, i saopštio majci da je postao musliman, njegovi najbliži su bili kao “maljem udareni”.

“Porodica se naljutila na mene. Bili su pravoslavni vernici i to im je teško palo.Znam da me je porodica mnogo volela, ali biti musliman bilo im je strano. Baka Ljubicaje bila najupornija. Mnogo puta je napadala džamiju, vređala, pretila, vikala: vi ste meni ukrali unuka. Majka me je,međutim, pokušavala ‘na pravi put’i zvesti razgovorom. Naravno, nije vredelo. Pošto su shvatili da sam ozbiljan, neki su se baš naljutili, jedino me moja tetka glumica Ružica Sokić, koja je inače rođena u Banjoj Luci, pozvala na ručak i rekla: ‘Hajde sada, pričaj’. Kada je cela porodica imala hladan odnos prema meni, tetka Ru’ica je imala lepu reč za mene i podržavala me, a ja sam je uvek voleo zato što je bila svoj čovek”, govorio je za “SB” Numan.

Po povratku u Beograd 1970. godine, došao je u Bajrakli džamiju i, kako kaže, imao ogromnu sreću što je u dvorištu sreo Hamdiju Jusufspahića, tadašnjeg muftiju beogradskog, kojem je prvo rekao da je postao musliman.

“Hajde, dođi ti kod mene da vidim šta si ti to postao… Jel’ to bila neka tvoja avantura? Ja kažem ne, to je bio poklon za mene. Od tog dana ja sam sa šejh Hamdijom i njegovom djecom Mustafom i Muhamedom postao nerazdvojan. Od svoje kuće sam pešice dolazio da klanjam sabah u džamiji, ceo dan sam provodio u džamiji. Šejh Hamdija se puno brinuo o meni”, prepričava Numan uspomene.

Numan je inače doktor nauka, donedavno profesor na prestižnom Univerzitetu “Victoty” u Melburnu.

Prije toga, u svoj “circulum vitae” ubilježio je tri fakultetske diplome.

Prvu, na Fakultetu za islamske studije i filozofiju. Drugu je stekao na Fakultetu društvenih nauka, a treću dobio za biznis i menadžment.

Magistrirao je na temi – islamska teologija.

Vrhovni Sabor Islamske zajedice saopštio je ranije danas da je Abudlah Numan izabran za srbijanskog muftiju i predsjednika srbijanskog Mešihata umjesto dosadašnjeg muftije Muhameda Jusufspahića, koji je novembra prošle godine imenovan za ambasadora u Saudijskoj Arabiji, javio je Tanjug.

Na jučerašnjoj sjednici Vrhovnog sabora u Novom Pazaru raspušten je kompletan Rijaset u tehničkom mandatu na čelu sa reisom Ademom Zilkićem, kome je odavno istekao mandat.

U  intervju koji je dao za “SB”  Numan je ispričao da je njegov prvi kontakt sa muslimanom bio 1969. godine, s arapskim studentom na Trgu Republike u Beogradu, od kojeg je kupio 300 dolara za put do Indije i koji ga je tada naučio “kakvi su lažni dolari”.

Sa četiri prijatelja vozom je došao do Istanbula, a zatim je kombijem otputovao do Nepala.

Njegovi drugovi su se vratili jer su ostali bez novca i nisu našli ono za čim su tragali, a Ivan se tražeći istinu zatekao kod budističkog sveštenika u mjestu Meroli, kod Nju Dehija, gde se nalazi najviši minaret na svijetu, minare Kutub.

Tu je radio kao baštovan, meditirao, divio se islamskoj arhitekturi i razmišljao.

Potom se vratio u Beograd, ali se sa svega 19 godina ponovo otisnuo u svijet, ovog puta u Indiju, koja je bila i presudna za njegovo vjersko opredjeljenje.

Agencije