Prije neki dan sam zamolio prijatelja da me fotografiše kako ističem albansku zastavu. Time sam iskazao odlučnost Sandžaka da se gradi kao kuća u kojoj je i albanski narod konstitutivan i ravnopravan. Ovo isticanje znači, da su kojim slučajem srpska i crnogorska zastava neravnopravne, a recimo albanska i bošnjačka nametnute silom, ja bih se isto ovako uslikao sa te dvije ugrožene.
Dakle, gradićemo i izgraditi Sandžak kao SIGURNU KUĆU ZA SVE UGROŽENE, da parafraziram i odgovorim jednom fašističkom govorniku iz Beograda.
Piše: Aladin Memić
Imao sam i lične razloge, poput solidarnosti sa ugroženim narodom i sa slobodarskim pokretima u zadnje 4 decenije, zatim i iskazivanje nespornog bratstva i povijesne, rodne povezanosti, na koncu i svoju trajnu opredijeljenost prema multikukturalizmu.
Danas se sa ovom slikom pridružujem masovnijem isticanju te zastave, isticanje koje je usljed jedne tragične i tužne konotacije, a danas i obilježavam na ovaj način 28. novembar Dan albanske zastave, Dan koji milioni bajramuju.
.
Kad smo već kod zastava, riječ Sandžak inače znači zastava i to ona zastava koja je simbol savršene ljudskosti.
Njena heraldika, tri zambaka kao cvijeće koje lijepo miriše a raste iz zemlje i tri polumjeseca, a mjesec se nalazi na nebu, itekako ukazuje gdje su “granice” Sandžaka. Opredijelili smo se za Ljudskost.