Prema pisanju Edith Durham. U knjizi High Albania (London: Edward Arnold, 1909) by Edith Durham.
U ovoj knjizi autorka dokazuje da su pojedina malisorska plemena dosla iz Bosne u vrijeme nadolaska Slavena i da su se ovamo sklonili kod sličnog naroda tj. Ilira. Ona svoje tvrdnje zasniva na osnovu pojedinih sličnih i istih običaja nekih stanovnika Bosne i sjeverne Albanije.
Ona tVrdi da su ova četiri plemena (Shkreli, Hoti, Grude, Kelmendi) njihovi preci došli iz Bosne i Hercegovine, nije preciziran okrug odakle su dosli. Strana,454. ,Durham, M. E. (Mary Edith), 1863-1944 : High Albania and Customs in 1908. Shkreli i Hoti tvrde da su njihovi preci došli iz Bosne iz okoline Jajca, strana 455
u ovoj knjizi (Strana 53,54) iznosi sličnosti i običaje Bosanskog i sjeverno Albanskog stanovništva. Na groblju u sjevernoj Albaniji tačnije u Velikoj Malsiji, su uobičajena, na kamenu grubo isklesane ptice, i u Bosni i Hercegovini nakiti kod žena su ukrašeni sa pticama, ptica se smatra, magija ili amblem svetog duha, Malisori kažu da je ptica ukras ljepote ili da sluzi protiv uroka.
Pored ovih sličnosti ona još navodi i karakteristike vezane za ukrase izrađene u bronzi iz prehistoriji i iz novijeg datuma, kao i tetoviranja katoličkih žena iz hercegovine i nekih sličnih crteža posebno izraženih kod katolickih Škrelja Usjevernoj Albaniji.
SLIKA: 1, 2. Prehistoriski Bronzani Ornamenti, Bosnia (Sarajevo Muzej, Sjeversko, T. 2). 2. Savremeni srebreni ukrasi zajedničkog tipa Naušnica Bosnia, Servia, Bulgaria, and Kosovo Vilayet. 3, 4, 5, 6. Common Catholic Bosnian Tattoos. Str 3
Postoje određene stare rimokatoličke zajednice u Bosni koje su sačuvanle do danas drevni Ilirski običaj tetoviranja. Ove sličnosti po njoj su nastale u doba ilirskog perioda ili iz vremena bogumilstva u Bosni. Sličnih figura ima i u ukrasima Škreljskih kuća u unutrašnjosti dnevnog boravaka. ( strana 48) Tetoviranje se nikada ne prakticira od strane pravoslavnih ili muslimanskih Slovena, ali je uobičajeno i kod katoličkih i muslimanskih Albanca.
Stoga je moguće da ovo tetoviranje staro-Bosanaca, sada slaveniziranih, dolazi od pre-slovenskog stanovništva, ilira koji još uvijek nisu izgubili običaj tetoviranja. I sada postoje tetoviranja U Bosni kod Fojnice, ili Kraljevske sutjeske.Gdje je zivjela zanja Bosanska Kraljica kojoj se nalazi grob u Vatikanskom groblju
Još neke sličnosti se mogu uočiti na slikama nadgrobnih spomenika, na prostoru izmedju
Škrelja i Baitza u Albaniji, prikazan je portreta na pokojnikovom grobu koji potseća na stećke u Bosni, na kojem se nalazi omiljena figura konja kod ovih sjeverno Albanskih plemena. Kao i drugoj slici gde se vidi prikaz portreta konja na pokonjikovom grobu na stećku iz Bosne, u selu Bašigovci blizu grada Živinice.
Intresantna je i zabilješka koju daje Mađar, Ljudevit Taloci u glasniku Bosne i Hercegovine iz 1880 koja takođe govori nešto slično vezano za govor staro Ilirskog-Albanskog i imena Bosne
Historijsko razvijanje imena uči nas dakle da je kolijevka prave Bosne, poriječje rijeke Bosne, vazda bila spletena s imenom soli. Sasvim je prirodno da su takozvani pražitelji pri imenovanju svoje domovine imali na umu dar prirode. Da sada još jednoć ogledamo riječ Bosna, Bos, Bòss a-es zove se u današnjem sjeverno-Albanaškom nariječju:
saliera, vasetto nel quale si mette il sale che si pone in tavola, luogo dove si fanno evaporare le asque salse per estrarne il sale.
Dakle slano korito, mjesto, gdje se varenjem slane vode priređuje sô. Ne pribrajamo se onoj školi koja, kao n. pr. B. Gajtler, sve prabalkansko hoće da protumači iz albanaškog. Nasuprot, mi tvrdimo, da je današnji sjeverno-albanaški govor već u ono vrijeme, kad je još čist bio od latinskih, slavenosrpskih, talijanskih i turskih elemenata, bio samo pomiješano ilirsko nariječje, te se samo s opreznošću smije uzimati pod staru ilirštinu.
Ali u ovoj zgodi, gdje je prirodno svojstvo zemlje a priori uputilo stanovnika, da glavnu žilu zemlje i glavno poriječje nazove po daru prirode, koji su Iliri, – kako to posvjedočuju njihovi bojevi, – toliko cijenili, gdje je za tim ime solnoga područja uvijek poznato, kako to povijest svjedoči, tu nam ništa ne smeta, da tako zgodnu sjeverno-albanašku riječ smatramo za osnov zemaljskom imenu Bosne. Starodrevno značenje imena Bosne jeste dakle: solna zemlja