Rahmetli moj djeda Salih Bakić krenuo sa đogatom za Tutin i sa svojim sinom Osmanom da završe neke administrativne poslove. Poranili oni da bi stigli da završe posao i da se obdaice vrate, krenuli iz Devreča preko Šaronja i ostalih sela, kada su bili niz selo Lukavica ugledali veliki novčanik koji su ranije pravili od beza,otvoriše da vide šta ima kad ono puno para,unutra je bila i lična karta Veljović, vlasnika novca,uzeše ličnu kartu i pitaše mještane da li poznaju tog čovjeka pa ih mještani uputiše njegovoj kući. Kada su bili u blizini kuće Veljović i njegova supruga su bili ispred praga i plakali. Kad ugledaše mog rahmetli djedu Saliha i mog oca Osmana,progovoriše, šta li je poranio ovaj arnaut, šta li sada hoće,mora da su ga poslali da nas istera iz kuće a mi sada gdje ćemo.
O domaćine nazva Salih a oni kao ukopani, šta vam treba arnauti? Došao sam da vidim da li si ti izgubio ličnu kartu pa sam je našao i donio ti. Srbin se začudi i reče zar nijesu i pare,nasmija se Salih i reče, koliko je para a srbin reče cifru, izvadi Salih sav novčanik i reče,ja nijesam brojao pare,samo sam uzeo ličnu kartu da bih te pronašao, hoču da ispred mene izbrojiš da vidimo da li su tu sve. Izbroji srbin Veljović pare kad one sve u dinar koliko je i bilo kada je izgubio. Vrijednost tih para je bila kao danas 100 hiljada evra. Srbin je prodao zemlju,kuću i stoku i krenuo za Kraljevo ali je izgubio novčanik sa novcem i već tri dana ga nije mogao naći. Kad srbin vide da su sve pare priđe i zagrli Saliha i reče.. Živela bijela ćalma arnauta sa Pešteri,, Ja i moja supruga već tri dana ne spavamo,da Bogda uvijek vas sreća pratila,uvijek bili srećni i zdravi,tako srbin blagosilja Saliha i njegov porod.Izvadi veliku količinu novca da bi dao Salihu ali Salih nije hteo uzeti ništa. Srbin je zorom dao Osmanu para koliko da kupe dvije krave,kada su se vratili kući kupili su dvije krave i od te dvije su za par godina imali preko 20 krava, krenula je nafaka i berićet kakav nijesu mogli zamisliti. Allah je pomagao mom djedu i njegovoj djeci i danas su njegova unučad uspješna i nafakajli. Činjenje dobra treba prema svim narodima i samo dobrota i poštenje donosi plodove i uspjeh. Allah da podari mom rahmetli djedu Salihu Dženet. Svi smo ponosni na njega, Salih je bio najpošteniji čovjek na Pešter i jedan je od 7. Sinova čuvenog muslihuna i blagajnika u opštini Suhi do rahmetli Aljbake, Alije Bakića. Dugo su zborili stari “Pošten kao Salih Aljbakin, istinit kao Salih Aljbakin”. Salih bi govorio bi “Sine, iz mojih usta za mog života nikada nije izašla laž ni u šali,niti sam ikada tuđe uzeo ni koliko vrijednosti igle”. Ovo je samo jedan dio događaja…
Naser Bakić