Ovdje će biti dati dostupni podaci o naseljavanju Vlaha i Arbanasa u ostale dijelove Bosne izvan Hercegovine i to po sandžacima, jer ne postoji vremenska podudarnost osmanskih popisa, pa je nemoguće vremenski slijediti naseljavanje u sva njena područja.
U predosmansko vrijeme, u dijelovima Bosne izvan Hercegovine, živjeli su izmiješani pripadnici Crkve bosanske i Katoličke crkve, ali Vlaha i Arbanasa ili pripadnika Pravoslavne crkve, osim područja oko Srebrenice, koja se nalazila u vlasti despota kneza Lazara u periodu 1411-1459. godine, nije bilo. Evo šta o tome kaže Tatomir Vukanović:
Srebrenica je u istoriji svoga razvitka imala raznovrsnu etničku strukturu. Od dolaska južnih Slavena na Balkan, možemo misliti da je Srebrenica, kao bogat rudarski kraj, bila nastanjena vrlo rano južnim slovenskim stanovništvom. Prema istorijskim podacima, glavno žiteljstvo u Srebrenici bili su Bosanci, Dubrovčani, Sasi (Nijemci), a bilo je delimično i Srbijanaca (naglasio JM).
Da pravoslavaca, pa prema tome ni Srba, nije bilo u Bosni izvan Hercegovine prije dolaska Osmanlija, potvrdio je Đoko Slijepčević, koji o tome kaže:
Za razliku od Hercegovine, gde je prošlost srpskogpravoslavnog naroda i pre obnavljanja Pećke patrijaršije 1557. godine poznata, o pravoslavlju u Bosni zna se veoma malo (naglasci JM).
Dobar dio pripadnika Crkve bosanske između 1459. i 1461. godine, pred progonima prokletog kralja Stjepana Tomaša, prebjegao je u Heregovinu, Zemlju Pavlovića i Zemlju Kovačevića. Također, od bojazni prema Osmanlijama i dosta katoličkog stanovništva prebjeglo je iz Bosne u susjedne hrvatske zemlje. Tako su i ostali dijelovi Bosne ostali osiromašeni za starosjedilačko stanovništvo. Imajući to u vidu, Osmanlije su donijeli odluku da ih nasele preseljavanjem Vlaha iz Hercegovine, ali i sa drugih južnoslavenskih prostora, koji su bili u njihovoj vlasti (Makedonija, Kosovo, Srbija i Crna Gora) ) i Arbanasa iz Brda/alb. Malesije.
Time su istovremeno htjeli postići dva cilja: p r v i, da ta područja demografski ojačaju Vlasima i Arbanasima, koji su im bili naklonjeni i na koje su u njihovoj odbrani od neprijatelja mogli računati i, d r u g i, da se na njemu obnovi poljoprivredna proizvodnja, kako bi mogle biti osigurane dovoljne količine hrane za vojsku i stanovništvo.
Naseljavanja Vlaha i Arbanasa u Bosnu bez Hercegovine, počela su odmah po padu glavnine teritorije feudalne oblasti Hercegovina u osmanske ruke u ljeto 1465. godine, a završena su krajem osmanske vladavine. Od početka osmanske vladavine do kraja XVI stoljeća naseljavanja su bila brojčana i neprekidna, a od početka XVII stoljeća do kraja osmanske vladavine manje brojčana i sporadična, te vremenski nepovezana. Za razliku od brojnijih preseljavanja, koja su bila utemeljena na načeludoborovoljnosti, kod manje brojnih i sporadičnih, korišćena je i prinuda.
I, ono što je posebno značajno, jesu dragocjeni podaci osmanskih popisa iz kojih se vidi početak naseljavanja Vlaha i Arbanasa u pojedina naselja, odnosno nahije u okviru sandžaka sa sjedištem na teritoriji bivšeg Bosanskog kraljevstva.
Podaci sadržani u njima pokazuju kada su se, a i u mnogim slučajevima odakle su se, potonji samoposrbljeni Vlasi i Arbanasi doselili u Bosnu izvan Hercegovine.
Osmanlije su Vlahe i Arbanase popisivali samo kao poreske obveznike i nisu vodili računa o tome u koje će se svrhe kasnije moći koristiti. A ne postoji nikakva mogućnost da se osmanski popisi proglase krivotvorinama, čime se velikosrpskoj promičbi onemogućava da ih opovrgnu. To su, zacijelo, najvjerodostojniji dokazi za odbacivanje kao neosnovane velikosrpske tvrdnje o Bosni kao vekovnoj srpskoj zemlji(naglasio JM).
Naseljavanje Vlaha i Arbanasa u Bosnu izvan Hercegovine, mora se raščlanjivati po sandžacima koji su imali sjedište na teritoriji bivšeg Bosanskog kraljevstva i u okviru kojih je bila obuhvaćena čitava njegova preostala teritorija. Ovo je uslovljeno činjenicom da se popisi nisu vršili u svim sandžacima istovremneno, što znači da se ni podaci sadržani u njima vremenski ne mogu povezivati.
Budući da brojni osmanski popisi, koji se nalaze u Orijentalnom institutu i u Arhivu Bosne i Hercegovine, nisu transliterirani ni prevedeni s osmansko-turskog na bilo koji od južnoslavenskih jezika, osim Zbirnog popisa Bosanskog sandžaka iz 1468/1469. godine (koji je pripremljem za štampu), Opširmnog popisa Hercegovačkog sandžaka iz 1475-1477. godine i Kluškog sandžaka iz 1550. godine, koji su objavljeni, iz njih su preuzeti samo oni podaci koje su u svojim radovima koristili pojedini autori. Ali, ni u njima nisu preuzimani podaci za sve sandžake, a ni za sve godine u okviru sandžaka.
To onemogućava uvid u pravu sliku naseljavanja Vlaha u Bosnu izvan Hercegovine, ali je sasvim dovoljno da se utvrdi vrijeme njihovog naseljavanja na pojedina geografska područja i u administratvino-teritorijalne cjeline, brojčani podaci o naseljenim Vlasima i, u dosta slučajeva, njihova ishodišta.
Iz podatka koji su bili dostupni, lahko je uočiti tri etape naseljavanja Vlaha iz Hercegovine i drugih južnoslavenskih zemalja na ostala područja bivšeg Bosanskog kraljevstva i Arbanasa iz Brda/tur. Malesije: p r v u, u XV stoljeću, u kojoj su naseljavanja bila sporadična, d r u g u, u XVI stoljeću, u kojoj su naseljavanja imala obilježje naglašene brojčanosti i, t r e ć u, od početka XVII stoljeća do kraja osmanske vladavine 1878. godine, u kojoj su preseljavanja, također bila manje brojčana i sporadična.
Za razliku od dvije prve etape, kod preseljavanja Vlaha i Arbansa u trećoj etapi, korišćena je i prinuda.
Naseljavanje Vlaha i Arbanasa na neko područje (tvrđavu, varoš, nahiju), kako po vremenu, tako i pripadnosti katunima, grupacijama i plemenima, moguće je pratiti izmjenom izvorne toponomastike ili nastajanjem nove po njihovim ishodištima i raznim obilježjima u prethodnom i narednom popisu. To je, bez sumnje, veliki posao.
Prof. dr. JUSUF MULIĆ
(preporod.com/mb)