Preselio sin Šabana Poluže, Ramadan
Na Ahiret je u 88. godini preselio Ramadan , sin Šabana Poluže.Dženaza će se obaviti sjutra 18.Marta 2016 godine sa ikindije namaza na mezaristanu u selu Poluža.
Podsjetimo ko je bio Šaban Poluža?
SABAN POLUZA (1871-1945)
JUNAK ODBRANE NOVOG PAZARA
Albanac koji je zaduzio Pazarce za sva vremena
Saban Poluza je rodjen 1871. godine u selu Godanc u Drenickom orugu.Potjece iz siromasne familije.Saban je jos kao dijete bio svjedok teskog zivota albanskog seljaka prvo pod tursko, a kasnije pod srpskom, bugarskom i austro-ugarskom vlascu (u prvom svjetskom ratu) i ponovo pod srpskom – nakon formiranja Kraljevine Jugoslavije 1918.
Kada je selo Poluza (u Drenickom kraju) bilo okupirano od strane Bugara, narod bira Poluzu za causa (poslanika). U to vrijeme selo Poluza se nalazilo na samoj granici sa Austro-Ugarskom.Saban se nije ogranicavao samo na oblast koju su drzali Bugari pod okupacijom, vec je zalazio i na teritoriju koju su kontrolisali Austrijanci, da bi vidio kako tamo zivi albanski narod. Na teritoriji koju su drzali Austrijanci, njegov narod je uzivao neka nacionalna prava, a dozvoljeno je bilo i otvaranje skola na albanskom. Na drugoj strani, onoj koju su kontrolisali Bugari, stanje je bilo nepodnosljivo. U jednoj svadji sa bugarskim oficirom, Jeftom Bulgarijem, Saban je bio hapsenj i sproveden u Pristinu. U zatvoru je bio 3 mjeseca . Kada je izasao iz zatvora, Kosovo je vec bilo pod okupacijom Srbije. On je ustao protiv ovog rezima koji je bio jos gori od predhodnog. Zbog svog protivljenja srpskim vlastima, bio je hapsenj u Srbici i Mitrovici.
Godine 1920. Saban dolazi u kontakt sa Azemom Bejtom kada se dogovaraju da zajednicki organizuju svoj narod za predstojece dogadjaje. U to vrijeme Poluza je izabran za predsjednika opstine Poljac. Uz njegovu pomoc komitski pokret na Kosovu izvodi mnogo uspjesnih akcija protiv srpske okupatorske vlasti.
U periodu od 1920-1921., srpski rezim pokrece ostre mjere kako bi ugusio komitski (kacacki) pokret na Kosovu.
Srbija salje jaku zandarmeriju i vojsku. Planina Cicavica dugo vremena ostaje jako komitsko uporiste zahvaljujuci nesebicnoj i tajnoj pomoci Sabana Poluze. U drugom svjetskom ratu, u vrijeme italijanske okupacije, Poluza je sa cijelom familijom bio uhapsen u Seremetovoj kuli kod Peci 1941.godine.
On je ucestvovao u odbrani Novog Pazara kojeg su cetnici opsijedali od 2. oktombra do 7. decembra 1941. Kako navodi albanski pisac Muhamet Mjeku u svojoj knjizi “Lufta e Drenices dhe Shaban Polluzha” (Rat u Drenici koji je vodio Saban Poluza) Poluza je “sa svojom brigadom otisao u Novi Pazar da brani Bosnjake od napada cetnika koji su u to vrijeme cinili velike represalije i pljacke, ubijanja i paljevine imovine Bosnjaka.Tamo je ostao jedno vrijeme sve dok nisu cetnicke snage protjerali dovoljno daleko, da bi se sa svojim borcima vratio u Drenicu!”..
Na kraju drugog svjetskog rata on je presao na partizansku stranu, ali ju je brzo napustio kada je vidio kakve su zlocine u Drenici napravili partizani. Stoga je odlucio da se sa svojim ljudima bori protiv njih.
Narodni vodja Saban Poluza se cijelog zivota borio za interese svog naroda, nikada nista nije za sebe uzimao od njega kako bi se obogatio; zapostavio je svoju porodicu , zemlju i kule – sve radi svog naroda.Dok je jos bio mladic, kod njega se javila ideja o osamostaljenju albanskog naroda.
U vrijeme oruzanog otpora partizanima u Drenici i u Bajgarskoj salji ( kod Mitrovice ) pokazao se kao veliki borac i junak.
On je u svom zivotu bio izuzetno naklonjen svom narodu, izvrsavao je sve zadatke koje mu je narod postavio i kao takav bio prihvacen od cijelog naroda, tako da je, kako kaze Ajet Hadzija, Poluza danas postao nacionalni heroj.
On je bio covjek srednjeg rasta, odjeven u albansku nosnju ( nosio je, caksire, crveni jelek i pojas, bijelu kosulju ).Za pojasom je nosio pistolj, a na culafu je imao znacku u obliku albanske zastave. Prema rijecima Muhameta Mjekua, “Poluza je imao izuzetno visok moral i moze se slobodno reci da nije bilo ni jednog borca kao sto je bio on”.Sama cinjenica da je u rat usao sa 75 godina, dovoljno govori koliko je bio cvrst covjek i kakvu je predstavu imao o zivotu…
U vrijeme kada je Poluza prisao partizanima (bio je to kraj 1943) oni su kao i Bosnjacima -muslimanima dali mnoga obecanja koja kasnije nisu nikada ispunili.Bosnjaci su u toku rata imali svoje partizanske brigade isto kao i Albanci, imali su odvojene kazane, u pocetku su mogli da nose polumjesec i zvijezdu na kapama, kao znak raspoznavanja.
Tito im je mnogo obecao, ali je nakon rata iznevjerio.
Tako je bilo i sa Albancima na Kosovu.
Partizanski NOO Kosova su 31.12.1943. i 1. i 2. 1944. odrzali Konferenciju u Bujanima ( na taritoriji Albanije ) na kojoj je u zavrsnom dokumentu narocito istaknuto:”Kosovo i Metohija je kraj naseljen najvecim dijelom albanskim narodom, a koji kao i uvijek, zeli da se ujedini sa Albanijom”.
Ovaj Proglas su potpisali Mehmed Hodza, Pavle Jovicevic, Rifat Berisa,Dzevdet Doda, Fadilj Hodza, Hajdar Dusi, Zecirija Redza, Imer Pulja, Dzavid Numani i dr.
Medju njima je najvatreniji bio Miladin Popovic ( delegat KPJ u Albaniji ) koji se zalagao za prisajedinjenje Kosova Albaniji.
Na nagovor Fadilja Hodze, koji je u to vrijeme vrsio funkciju komandanta Operativnog staba za Kosovo , Poluza odlucuje da prijedje na stranu partizana.
On je tada imao preko 3.000 dobro naoruzanih boraca. Njegova brigada dobija i naziv Drenicko-podujevska brigada. U trenutku kada je stavio svoju brigadu pod partizansku komandu Fadilja Hodze, njegov kurir ga obavjestava da su partizani napravili masakr nad albanskim stanovnistvom u Drenici…
Fadilj Hodza je imao namjeru da Poluzine borce salje na Sremski front gdje su se uveliko vodile borbe, i u Bosnu i Hercegovinu, kako bi kosovski Albanci dali veci doprinos u borbi protiv Nemaca .
Kada je Poluza vidio sta su partizani uradili sa civilnim stanovnistvom, odmah je prekinuo saradnju sa Fadilom Hodzom i svoje ljude okrenuo protiv partizana kako bi zastitio svoj narod.
Tada su njegove snage brojale preko 10.000 vojnika koji su odmah zauzeli Drenicu i drzali je puna dva mjeseca pruzjuci zestoki otpor partizanima ( cijeli februar i mart 1945. godine).
U toku ova dva mjeseca Poluzine su snage ( njima se pridruzio i Mehmed Gradica ) nanosile partizanima na planini Cicavice velike gubitke. Medjutim, 17. februara 1945. godine Poluza je sa svojih 60 boraca uhvacen u klopku. Tada je Poluza iz mjesta Bezanica dosao u selo Dvorane gdje se rasporedio sa borcima u tri kamene kule ( “cardaklije”).
U rani sabah 17. februara Poluzu i njegove borce su opkolile jake partizanske snage .U ovoj neravnopravnoj borbi, koja je trajala do 15 casova, partizani su uspjeli da uz pomoc jake artiljerije razbiju njihova uporista.
Zajedno sa Poluzom bila su i njegova dva sina Tafa i Ramadan, kao i Poluzin najbolji prijatelj Mehmed Gradica.Prilikom rusenja kule, tavanska greda pada na Poluzu i tesko ga ranjava.Gradica je takodje bio ranjen u nogu od gelera granate.
Kule u kojima su se nalazili Poluza i njegovi borcipripadali su Hasanu Sulji. U kuli gine njegov sin Tafa.
Ipak njegovi borci uspijevaju da kasno nocu izadju iz partizanskog okruzenja. Kada ja Ramadan svog ranjenog oca na konja i kad su izasli na glavni put koji je vodio u Glogovac, njega je pogodio metak u grudi. Zbog velikog krvarenja Poluza nadomak sela Globar umro.
Zajedno sa Ali Ahmetinom i Sejdi Meholinom njegov sin Ramadan je odlucio da tijelo svog oca spuste u najdublji dio rijeke Drenice blizu tunela Poklek.Kada su nakon mjesec i po dana zbog velike torture priznali gdje se nalazi Poluzino tijelo. Nakon identifikacije, partizani su dopustili njegovoj familiji da ukopaju Sabana u njegovom rodnom mjestu – u selu Poluza.
I Mehmed Gradica je ubrzo, od zadobijenih rana, umro u selu Dobrosevcu ( 7 km od Glogovca ).
Literatura
-SINOVI SANDZAKA:Harun Crnovrsanin,Nuro Sadikovic
-Mjeku Muhamet: Lufta e Drenices dhe Shaban Polluzha,Pristina,1991