Nakon zahtjeva legitimnih predstavnika Sandžaka, a koji su pokrenuti inicijativom Bošnjačkog nacionalnog Vijeća za rješavanje statusa Bošnjaka, primjetno je da međunarodni predstavnici pokazuju interesovanje za rješavanje statusa Sandžaka. Svjedoci smo da su u zadnje vrijeme Sandžak posjetili ambasadori Švicarske, Japana, Belgije, Turske, Austrije, Njemačka, Bugarske i brojne druge.
Štaviše i srpski predsjednik, inače predstavnik jednog klaustrofobičnog i šovinističkog miljea, nedavno je na sebi svojstven način primjetio tu činjenicu, pa je i izmislio “uniformisana lica” u također izmišljenoj “raškoj oblasti”, šireći fobiju od razgovora i susreta, nečega najnormalnijeg u međunarodnim odnosima.
Pri integraciji Srbije i Crne Gore za članstvo u Evropsku uniju jedna od tačaka je svakako i Sandžak, zemlja koja se pod srpskom i crnogorskom okupacijom nalazi od 1918. godine. Ovlašćeni predstavnici građana u svojim zahtjevima sada traže rješavanje statusa Sandžaka, a pritom i nude najbolja rješenja u skladu sa domaćim i međunarodnim pravom.
Kao argumentaciju za ovu inicijativu se navodi historijsko naslijeđe i autohtohnost naroda u Sandžaku, pri čemu se kao model nudi konstitutivnost Albanaca, Bošnjaka, Crnogoraca, Srba i ravnopravnost svih građana. Nadalje, nerasvjetljavanje zločina počinjenih od devedesetih pa do današnjih dana, svakako dodatno potvrđuju legitimitetsku činjenicu da je Srbija definitivno izgubila pravo da vlada nad Sandžakom.
Na sceni je osim toga i otvorena ekonomska diskriminacija Sandžaka, a što se pokazuje kroz lošu putnu infastrukturu, izostanak, štaviše i zaustavljanje bilo kakvih, pa i stranih investicija. Milioni se svakodnevno “ispumpavaju” iz Sandžaka, a zauzvrat ne dobijamo ništa! Diskriminacija pripadnika manjinskih naroda u javnom sektoru i disproporcija u odnosu na procenat i broj stanovnika u sandžačkim opštinama, trajna je politika države prema Sandžaku. Postojeća administrativna uprava i regionalizacija Srbije je apsolutno nefunkcionalna, a što po pitanju Sandžaka znači nedobijanje posebne regionalne jedinice sa centrom Novim Pazarom, prirodnim glavnim gradom Sandžaka. Pritom je Sandžak nepravedno podijeljen na regione čiji su centri daleko u svakom pogledu. Na koncu i katastrofalan rad državnih korumpiranih organa inače zaduženih za red, pravdu i pravo, u prvom redu policije, najbolje se pokazuje kroz nagomilana i nerješena ubistva, razne oblike pljačke Sandžaka, korupciju, drogu…
Kao posljedicu ovog haosa imamo ogromnu migraciju građana Sandžaka u zapadne zemlje evropskog kontinenta, pri čemu se mlađe generacije asimiliraju i gube svoj sandžački identitet. Izrazito pozitivan prirodni priraštaj Sandžaklija, koji istina ide u prilog nama, također je i jedan od razloga dodatnog pritiska od strane države. Jedan od vidova umanjivanja efekata toga je stravična kampanja srbizacije u školstvu.
Sve ovo je prijetnja za potpunim biološkim nestankom sa naše rodne grude! Ovog puta metodama latentnog genocida “bez puške i noža”, a svakako da brojne stavke iz međunarodnih rezolucija i pravnih definicija genocida itekako opisuju faktičko stanje i situaciju u Sandžaku. Također, država Srbija je osuđena za genocid nad Bošnjacima, a danas su i na vlasti i u sigurnosnim i drugim službama brojni učesnici tog zločina. Neprestano sa srpskih medija, pa i od strane najviših državnih predstavnika, štaviše dolaze i prijetnje novim pohodima “i sa puškom i sa nožem”.
Ovo su sve razlozi, za ogromno nezadovoljstvo Sandžaklija i zato se ukazala potreba za rješavanje Statusa Sandžaka, potreba za opstanak naroda na ovom prostoru. Međunarodna pomoć i interesovanje je svakako dobar nagovještaj, a Sandžak je i inače tradicionalno opredijeljen za suradnju i otvorenost prema svima, pa utoliko i ovi predstavnici međunarodne zajednice i sami nalaze dobre sugovornike. Svakako, i Srbija može iz svega toga nešto naučiti, pa je i za nju najbolje i krajnje je vrijeme da uvaži legitimne zahtjeve građana Sandžaka i da se započnu ravnopravni razgovori između Sandžaka i Srbije.
/sandzak.rs/